Vozač McLarena Lando Norris završio je utrku na Suzuki na petom mjestu, a taj rezultat, zajedno s dobrim nastupom timskog kolege Oscara Piastrija, vidi kao znak da tim iz Wokinga konačno hvata pravi tempo u sezoni 2026. Međutim, uprkos tom napretku, ukupni dojam utrkivanja ostavio je aktuelnog svjetskog prvaka poprilično nezadovoljnim.
Na stazi se ponovo pokazao takozvani „yo-yo“ efekt, iako u nešto manjoj mjeri nego u Melbourneu. Ipak, problem koji Norris ističe ide dublje od same dinamike utrkivanja – odnosi se na način na koji pogonska jedinica diktira ponašanje bolida, često mimo želje samog vozača.
„Iskreno, u nekim situacijama nisam ni želio prestići Lewisa. Jednostavno, baterija se aktivira, a ja ne želim da se aktivira, ali nemam kontrolu nad tim,” rekao je Norris.
Britanac je detaljno objasnio kako dolazi do apsurdnih situacija u borbi na stazi. Nakon što izvrši preticanje, ostaje bez energije, što omogućava rivalu da ga vrlo brzo vrati na sljedećem pravcu.
„Prestižem ga, i onda ostanem bez baterije, pa me on samo preleti. Ovo nije utrkivanje, ovo je yo-yo efekt. Iako Lewis kaže da nije, jeste,” dodao je Norris.
Međutim, za vozača McLarena još veći problem od samog gubitka pozicije jeste osjećaj potpune nemoći u cockpitu. Norris smatra da vozači više nemaju stvarnu kontrolu nad ključnim elementima performansi bolida, što direktno utiče na kvalitet utrkivanja.
„Kada si prepušten onome što pogonska jedinica isporuči, vozač bi barem trebao imati kontrolu nad tim, a mi je nemamo.”
Ovaj problem posebno dolazi do izražaja kada vozač koristi režim za preticanje, odnosno kada se nalazi unutar jedne sekunde iza bolida ispred. Upravo u takvim situacijama dolazi do nekontrolisanog ponovnog aktiviranja baterije, što stvara lančanu reakciju problema.
Norris je opisao i konkretan trenutak iz utrke, kada je uspio prestići Lewisa Hamiltona u završnoj šikani, ali je odmah nakon toga izgubio prednost.
„Problem je što se energija aktivira već kroz 130R. Moram popustiti gas, jer bih u suprotnom udario u njega, a onda ne smijem odmah ponovo ubrzati. Ako dodam gas, baterija se opet aktivira, a ja to ne želim jer bi trebala biti isključena. Ali pošto moraš popustiti pa ponovo ubrzati, ona se ponovo aktivira.”
Zbog toga dolazi do brzog pražnjenja baterije, pa Norris na startno-ciljnom pravcu više nema dovoljno energije da se odbrani od napada Ferrarijevog vozača.
„Ne mogu ništa uraditi po tom pitanju. Jednostavno nema dovoljno kontrole za vozača i zato si previše prepušten onome što se dešava iza tebe. To jednostavno ne bi trebalo tako izgledati.”
Norrisove riječi dodatno naglašavaju rastuće nezadovoljstvo među vozačima zbog načina na koji nova pravila utiču na samu srž utrkivanja. Iako su preticanja na papiru češća, način na koji se ona dešavaju sve više dovodi u pitanje koliko vozač zapravo ima utjecaja na ishod borbe točak uz točak.
