Na rubu VN SAD-a, Helmut Marko je uhvaćen zbog isticanja onoga što je nazvao “mentalnim slabostima” Landa Norrisa dok je u nedavnom intervjuu odmjeravao šanse za titulu vozača McLarena u odnosu na one Maxa Verstappena.

“Znamo da Norris ima neke mentalne slabosti. Čitao sam o nekim od rituala koje mora obaviti kako bi bio dobar na dan utrke,” rekao je Marko, referirajući se na Norrisovo priznanje da se osjećao nervozno i ​​tjeskobno tokom trkaćeg vikenda, pod pritiskom zbog čega se muči da jede ili pije prije utrke.

Marku su uzvratili izvršni direktor McLarena Zak Brown i šef momčadi Andrea Stella, rekavši da je to “kao da u komentaru uništavate rad od 20 godina. Maxu su se obratili zbog psovki. Za mene je ovo puno teže u smislu onoga što član F1 zajednice je rekao, a ne jednu lošu riječ na krivom mjestu.”

Iako ovo nije Markov prvi komentar koji bi neki kategorizirali kao jurski, diskutabilno je da li se Austrijanac bavio misaonim igricama ili je samo pravi strijelac kakav jest. Taj je atribut učinio 81-godišnjaka popularnim glasom za F1 medije. Postavite Marku pitanje i dobit ćete iskren odgovor, bez obzira na to kako je primljen i drži li se PR linije.

Ponekad ta iskrenost može biti osvježavajuća, ali odbacujući Norrisova iskustva prije utrke kao mentalno slaba, Marko je nesvjesno ipak prešao crvenu liniju prema stručnjacima koji rade na tom polju. Simon Fitchett, mentalni trener i psihoterapeut koji je bio bivši trener za Sergia Pereza, Davida Coultharda, Jeromea D’Ambrosia, smatra da su Markovi komentari potencijalno štetni. Ne Norrisu, koji ih je vjerojatno odbacio, već drugim ljudima koji se suočavaju sa problemima mentalnog zdravlja širom svijeta i nisu tako daleko na svom putu da ih ublaže ili savladaju.

“Ako pogledamo što je Helmut Marko rekao, razočaravajuće je kada to čujete, pogotovo kada je mentalno zdravlje ogroman problem u cijelom svijetu u ovom trenutku uz toliko mnogo vanjskih faktora,” rekao je Fitchett za motorsport.

“Mislio sam da su ti komentari ispod pojasa. Ponekad kada ljudi pokušavaju nekoga ili nešto povući prema dole, to je često da bi se podigli, to je vrlo uobičajena analogija. Ako pogledate sve sportove, ljudi uzimaju te male jeftine udarce u kako bi pokušali destabilizirati ili stvoriti reakciju ili odvratiti pažnju.”

S druge strane, šef Red Bulla Christian Horner je podržao Tota Wolffa jer je govorio o mentalnim problemima u prošlosti. Verstappen je također dao doprinos sudjelovanjem na utrci popularnog motorsporta Jimmyja Broadbenta Race for Mental Health, koja prikuplja sredstva za Mind, vodeću britansku dobrotvornu organizaciju za mentalno zdravlje koja radi sa Mercedesom, a prethodno je bila partner McLarenou.

Kakve god bile Markove namjere, mora se naglasiti da ocjenjivanje vozačevih mentalnih vrlina i mana općenito nije isto što i ismijavanje nečijeg mentalnog zdravlja.

“Depresija i anksioznost i povezani simptomi ponašanja spadaju u mentalno zdravlje,” kaže Fitchett, koji sada trenira niz mladih vozača. “Što se tiče mentalnih performansi, da, naravno, anksioznost, depresija, napadaji panike i nemogućnost jela, mogu apsolutno utjecati na vaše mentalne performanse. Ali ono što mi ovdje gledamo je neko ko je svjestan određenih slabosti, sretan podijeliti ga, a neko se malo zapita da vidi može li dobiti reakciju.”

No, dok McLaren i Red Bull nastavljaju stvarati teme za razgovor dok se bore na stazi i izvan nje, ono što se čini zanimljivijim i relevantnijim za cijeli razgovor je je li ta mentalna slabost koju je Marko iznio doista to ili je Norrisovo osvježenje otvorenost o njegovom mentalnom zdravlju bi kroz vrijemr zapravo mogla postati snaga.

Lewis Hamilton – najuspješniji vozač svih vremena – također je bio glasan o svojim borbama protiv depresije, a Wolff je to nazvao “supermoć” nakon što je svoje probleme riješio sa stotinama sati terapije.

U sportu gdje je pritisak odgovornosti za rezultate tima od 1000 ljudi ogroman, gdje se utrke odlučuju najboljim razlikama i gdje su životi u pitanju, vozači su sportaši koji moraju biti fino ugođeni i fizički i mentalno da bi napredovali. Baš kao što se mladi vozači koji su prvi put izloženi G-silama Formule 1 možda moraju vratiti u teretanu kako bi pojačali vratne mišiće, prepoznavanje i priznavanje mentalne “slabosti” prvi je korak prema njenom rješavanju.

Kao javna osoba, Norrisova stalna otvorenost o njegovom mentalnom zdravlju nedvojbeno je pomogla brojnim ljudima koji su i sami prolazili kroz probleme. I dok je njegovo priznanje da se osjećao bolesno i nervozno prije svake utrke otkrivalo je koliko je rijetko čuti vozača da to naglas izgovori, on tvrdi da je to zapravo postalo alat koji mu pomaže u performansama, sjedeći u svojoj kutiji sa alatom uz njegov zaštitni znak ekstremna samokritičnost koja je također bila ismijana.

“Radi se samo o tome kako to pretvoriti u pozitivnu stvar. Kako ne dopustiti da to utječe na vas na loš način i kako to zapravo možete iskoristiti na dobar način, da vam pomogne da se usredotočite na ispravne stvari,” rekao je Norris.

“Budući da sam se dosta borio s tim u prošlosti, osjećam da se sada mogu nositi time na puno bolji način, pa stoga nema puno efekta. Ugodno mi je što samo moram izaći i voziti i to je sve što mogu učiniti, ne razmišljati o ovim vanjskim stvarima, na mjestu gdje sam sada, boreći se za pobjede i boreći se u prvenstvu, iskreno, osjećam se kao da je još jedan vikend.”

Govoreći iz svog iskustva rada sa nebrojenim vozačima, Fitchett se složio da je način na koji je Norris rješavao svoje probleme snaga, a ne slabost. “Apsolutno, za mene je to znak snage da mu je ugodno to reći,” objasnio je. “Da nije, ne bi to rekao. Zaslužuje veliko poštovanje zbog toga jer mnogi šute.”

“Posljednjih nekoliko godina Lando nije bio u bolidu koji pobjeđuje na utrkama, a sada je gurnut na ovu poziciju gdje se od njega očekuje da pobjeđuje u utrkama, a to je ogroman pritisak za svakoga. Imati privilegiju raditi sa nekim od vozača tokom mojih sedam godina u F1, često sam vidio one trenutke u kojima su se mučili.”

“Ali niko od nas nije otporan na metke i očito ćete vidjeti neka mala kolebanja, ali ako sada pogledate Norrisa u usporedbi sa pet ili šest utrka prije, on je dosta evoluirao. Ako pogledate Lewisa sada u usporedbi sa onim prije, on je apsolutni uzor mladima koji dolaze i svake je sezone samo jačao.”

“Stvarno morate naučiti kako izgraditi otpornost na ove vanjske smetnje ili stvari koje vas mogu destabilizirati, ali imam ogromno poštovanje prema Landu jer je otvoren u vezi s tim. Za mene to pokazuje snagu, jer on je zapravo prizna: znam da nisam dobar u ovome, ovome i ovome, ali reći ću vam nešto, dajte mu još godinu dana i razvit će veliku otpornost u tim područjima.”

Uprkos tome, F1 je dugo bila sredina u kojoj se pokazivanje bilo kakve ranjivosti smatra kardinalnim grijehom. Dakle, je li Norris svojim suparnicima otvorio prostor za nemilosrdno iskorištavanje ili ih je već razoružao pobijedivši ih do kraja? Ako je već na otvorenom, šta preostaje za iskorištavanje?

“Dobar primjer za to dolazi iz svijeta boksa,” kaže Fitchett. “Bilo je tučnjave prije nekoliko godina između svjetskog prvaka Carla Frocha i Georgea Grovesa, koji mu je stvarno ušao u glavu. Nakon njihove prve tučnjave Froch je uzeo sportskog psihologa i Groves ga je nagovarao oko toga. Ali cijelo Frochovo ponašanje i reakcija je bio potpuno drugačiji, mogao je vidjeti da je Carl pobijedio u drugoj borbi psihički prije nego što su ušli u ring, nije znao šta učiniti, nije dobijao reakcije od Frocha kao prije.”

“I budući da postoji ta stigma – a ona definitivno postoji u motorsportu – da ako se vidi da je neko radio sa psihologom, misle da je to zato što imaju slabost. Pa, niko od nas nije nepogrešiv. Svi imamo snage i slabosti, a svi smo različiti jedni od drugih, Froch je rekao da je razlog zbog kojeg je uzeo psihologa taj što jednostavno nije želio ostaviti nijedan kamen neprevrnut, a pritom je identificirao svoju slabost i izjednačio se. Rekao je da bi volio da je to učinio prije mnogo godina.”

“Postoji niz F1 vozača koji trenutno rade sa psiholozima, ali oni to vole prešutjeti. I naravno da to morate poštovati, ali u isto vrijeme to naglašava nedostatak želje za otkrivanjem tih informacija, možda zato šta drugi ljudi misle.

“Samosvijest je jedan od najvažnijih atributa u bilo čemu što radimo u životu, bilo da je riječ o elitnom sportu ili u korporativnom svijetu. Jer kada jednom shvatite ko ste i koje su vaše snage i slabosti, možete brzo druge razumjeti. A to je stvarno supermoć.”