Gosti našeg portala su Srđan Erceg i Pavle Živković, komentatori Sport Kluba zaduženi za prijenos trka Formule 1 i MotoGp. Široj javnosti su također poznati po njihovom projetku Infinity Lighthouse i podcastima koje rade kao što su: Lap76, Pod kapicom, 1 na 1 i tako dalje.
U nastavku teksta pročitajte šta su za naš portal izjavili.

Dobro nam došli i prvenstveno želim da vam zaželim dobro došlicu u Sarajevo i na naš portal. Kakvi su vam prvi utisci o Sarajevu i Sarajlijama?

Srđan: Utisci su nam super, mnogo nam je lijepo, jako lijepo dočekani i praktično smo bez teksta. Toliko lijepih i nježnih emocija. Ljudi su nam donosili hranu, baklave, čak neke mame su napravile baklave i donijele. MI to shvatamo jako intimno i osjećamo se kao kod kuće.

Pavle: Dobili smo diplome da smo najbolji komentatori tako da je sve super i iznad očekivanja, a možda zato što nismo svjesni da u ljudima budimo to nešto.A ono što meni jos značajno neki nivo ljudskosti i ono što mi propagujemo sport i ljudske vrijednosti, nešto što mi živimo i ta energija se prepoznaje i to je neki utisak koji imam o dolasku u Sarajevo i ljudima kako su nas prihvatili.

Vi ste prvenstveno komentatori F1 i osnovali ste jednu jako lijepu zajednicu ljudi koji vole F1 kao sport i povezali nas sve sa prostora ex- yu država preko projekta Infinity Lighthouse. Odakle sama ideja za formiranjem podcasta Lap 76 i infinity Lighthousa?

Pavle: Evo ispričat ću priču jednu koja je istinita i koju možda smo nekad spomenuli a možda i nismo. Radili smo jednu trku Formule 1 u jednoj kabini kod nas koja se zove “dabing”- kabina 10 i Srki mi je rekao da je zamislio da trebamo uraditi neki podcast i ja sam ga samo pogledao i zalupio vrata. I onda je on počeo sam da snima u šumi i ideja je njegova i ja sam je prihvatio od prvog dana.

Srđan: Ovakva ideja je kao ovakva je faktički moja, ali nije upotpuno. Mi smo puno razmišljali kako bi bilo da imamo neki kafić, neko mjesto gdje bi se ljudi okupljali, gdje bi pili kafu, čaj, kamilicu i pričali o Formuli ili MotoGP-u. Ja sam samo možda objedinio milion naših misli u jedno. Nismo samo mi tu, imamo i puno naših kolega koji pričaju o drugim stvarima kao što su košarka naprimjer i tako dalje. Te godine sam imao operaciju vrata i razmisljao sam sta ja to želim i skontao sam šta želim i vidite gdje smo sada. I jedan mi je drugar rekao kada smo se vraćali sa MotoGP-a: “ Nemoj da ne uradiš nešto, pa neko drugi to uradi pa ti bude krivo”.

Kako je došlo do imena Infinity LIghthouse?

Srđan: Do imena je došlo zato sto je moj broj 8 i nosio sam ga uvijek i onda kada ga okrenete dobijete znak beskonačnosti, i sama simbolika nečega beskonačnog je jako lijepa poruka. Lighthouse je ustvari na našim jezicima svjetionik i on priča svoju priču.
On svijetli i šalje pozitivnu energiju i uvijek mu možeš doći ili otići sve dok si otvorenog srca. I onda sam spojio te dvije stvari i došli smo do Infinity Lighthouse.

Sad jedno pitanje koje vas možda niko nikada nije pitao, ko su zapravo Srki i Paja?

Pavle: Nas dvojica smo slučajni partneri zapravo. Zapravo te 2011 godine sam ja bio u Italiji sa nekim društvom i pazario neku odjeću i nazvao me direktor Nemanja Simonović i rekao mi je uzeo sam Formulu 1 ti i Srđan Erceg ćete da budete u kabini i prenositi, ja sam rekao važi i da kad dođem u Beograd ćemo da pričamo. I onda se desila ta Velika Nagrada Turske i naša prva trka. I ustvari zasluge za spajanje nas dvojice dugujemo Nemanji Simonović. Ja sam u tom periodu bio zaposlen u Francuskim novinama. A za novinarstvo sam se počeo zanimati kao i Srki zbog oca koji je bio novinar baš kao i njegov. I ja sam na neki način kao Stroll tatin sin i nemam ništa protiv toga. Ovako sam privato kao i večina volio sam društvo, kafanu i onda poslije toga sam promjenio stil života i osoba sam koja jako voli ljude i smatram da je to jako važno za ovaj posao. Mene neke stvari dotiču a najviše me dotiče moje okruženje i moji ljudi.

Srki: Kada pitaš ko smo mi, mi smo ustvari Paja i Srki, jer ja nemam niti jedan odnos kao ovaj. Ne znači da je to loše ali tako je. Paja i ja smo našli zajednički jezik. Mi čak nemamo ni isti krug prijatelja. Mi nekada se i ne čujemo po 10 dana ali kada se vidimo nastavimo kao da smo se jučer vidjeli.

Idemo malo o Formuli i činjenici da jako puno puta čujemo da vam ljudi govore da ste navijači neke ekipe ili nekog vozača. Da li vam možda to smeta?

Srki: Ne, jer mi prihvatamo da je to nečije pravo, nečija strast jer shvatamo da ljudi ne mogu da vjeruju da za nikoga ne navijamo, ali isto tako u početku nam je smetalo, ali poslije se naviknete i shvatite da je to jednostavno nečija emocija.

Paja: Ja to gledam kao sukob mišljenja i poštujem ga, jer smatram da je najveća pobjeda da budeš svoj i da te ne dotiče šta ko misli. Jer ono što emituješ iz svoje glave ne treba da te brine šta će reći neko drugi i ne mislim ništa loše, jednostavno sam ja osoba koja je sazrijela i shvatam da me ne mogu svi voliti.
I smatram to svojom najvećom pobjedom.

U nedelju ste uradili svoju 264. utrku kao komentatori, da li mi možete reći koja je to vaša najdraža utrka koju ste prenosili?

Paja: Najdraža trka koju sam ikad radio je ona u Montrealu, Velika Nagrada Kanade 2011 godine. To je jedna emocija, prva trka koja je trajala toliko dugo, bilo je svega i flore i faune i bila je prelijepa trka. Kada je Jenson Button pobjedio Sebastiana Vettela u zadnjem krugu, jedna kišna trka.

Srđan: Evo ovako možda je to naš prvi podcast kad razmisliš, jer se ja sjećam emocije i momenta kada nas dvojica pričamo o životinjama, zovemo sve orintologe iz Srbije, Bosne i Hercegovine da nam se jave. A ta Kanada je bila preteća svega. i zato je to i moja najdraža trka.

Evo sada jedno pitanje za Pavla, šta za tebe predstavlja Ayrton Senna, da li je tebi njegov karakter i ponašanje ustvari pomoglo u današnjem životu?

Paja: Jeste jer on je ikona sportska, koju sam ja idealizovao I ne smatram to slučajno, jer svako od nas ima karakter i taj karakter dolazi do izražaja i Sennin karkter je najsličniji mom karakteru. I ta njegova buntovna crta i njegova nebojaznost prema životu. Ja nisam neko ko je ratoboran ali ako mi gurneš prst u oko, ja ču ti gurnuti dva. Zbog smrti Senne ja jedno vrijeme uopšte nisam pratio Formulu, išao sam u ambasadu Brazila da se upišem u knjigu žalosti.

Vi ste jedni o rijetkih ljudi koji su zaduženi za promociju Redbull showruna koji se održava 09. Juna na ulicama grada Sarajeva, ali ste isto tako radili prvi showrun koji se desio u Beogradu, da li možete da nam približite i da nam otkrijete šta da Sarajlije, BIH pa i cijeli Balkan mogu da očekuju tog devetog juna?

Srki: Očekujte momenat koji ćete pamtiti čitav život, jer to je simbol cijele Formule 1 jer je to šampionski bolid i nije maketa koja je bila izložena po cijelom balkanu. To je ustvari miris spaljenih guma, zvuk, v8 motora, miris goriva i David Coulthard iza RB07. A kada pričamo o Davidu to je vozač F1 koji se trkao protiv Michaela Schumahera, Hakkinena, vozač koji je vozio za Red Bull također donio njima prvi podijum ikada. I iz našeg iskustva je preporuka da svi ljudi ponesu slušalice i antifone za djecu, kako ne bi došlo do oštećenja sluha. Sam Showrun je jedna od mogućnosti da se ljudima ispuni san da osjete pravi adrenalin u vlastitom gradu.

Za kraj želim da vam zahvalim na ovom intervjuu i nadam se da ste se lijepo proveli u Sarajevu i da ćete nam se ubrzo vratiti, imate li neku poruku za sve naše čitatelje?

Srki i Paja: Mazite se, pazite se i vodite računa jedni o drugima. Univerzalna poruka za sve. Također hvala vama na ovom iskustvu i naravno radujemo se ponovnom viđenju.