Ferrari SF-23 se neće pamtiti po svojoj vožnji ili predvidljivoj prirodi. Vozači i inžinjeri su se podjednako borili da shvate njegov idealan okvir performansi. U ovom često uskom okviru, talijanska momčad je često bila druga najbrža – iako rijetko sposobna izazvati Red Bull.

Veliki problem na početku sezone, uz uporno poskakivanje – bila je loša prednja strana. Ta je slabost bila posebno izražena u brzim zavojima.

Nadalje, to je Charlesu Leclercu i Carlosu Sainzu dalo vrlo ograničeno povjerenje. Ovaj problem prvi put je riješen tek na VN Japana sa nadogradnjama.

Ferrarijev nedostatak prijanjanja prednjeg kraja identificiran je kao problem koji je trebao biti riješen prošle zime. Međutim, mehanička i aerodinamička poboljšanja na kraju nisu bila dovoljna.

SF-23 je imao ograničen prednji kraj i domet postavki

Prošlogodišnji nos je znatno redizajniran u usporedbi sa estetski ugodnim rješenjem na F1-75.

Provedba ove promjene nije bila teška, zahvaljujući izmjeni glavne ravnine krila i elemenata završne ploče.

Za SF-23, odlučeno je pomaknuti prednji dio unazad. Cilj je bio poboljšati protok zraka glavnog profila, slijedeći najpopularnije rješenje među timovima.

Zakrilca su također potpuno redizajnirana. Primarni cilj je bio  preusmjeriti strujanje zraka prema karoseriji bolida, a sekundarni cilj odnosio se na strujanje zraka prema van.

Tijekom testiranja prije godinu dana tehničari su bolid ocijenili manjkavim. Korektivni rad tehničkog ureda koji je vodio Cardile nije bio ni jednostavan ni bezbolan.

Razgovor između Davida Sancheza kako razgovara sa zabrinutim Leclercom činio se simboličnom. Isti tehničar dao je ostavku nakon predsezonskih testiranja kako bi se pridružio McLarenu, čime se pokazao kao žrtveni jarac za projekt koji je loše napravljen.

Međutim, tehničar je već bio na marginama nekoliko sedmica, a njegova je odluka donesena mnogo prije nego što je Binotto otpušten.

Ono što je sigurno jest da je francuski inžinjer bio jedan od najodlučnijih u tehničkom timu da nastavi sa aerodinamičkim konceptom pranja na SF-23.

Slična priča odvijala se u Mercedesu sa Mikeom Elliottom, koji je vodio tim prema konceptu ‘nultih bočnih stranica’.

SF-23 nije imao jak nos. Loš dizajn prednjeg krila nije nužno bio temeljni uzrok, uz nestabilnost koja je znatno ograničavala postavljanje.

Novo prednje krilo i podnica su bili  potrebni kako bi se riješio nedostatak stabilne platforme. Ovi popravci samo su djelomično riješili ove ranjivosti.

Ferrari 2024: Prednje krilo će više ličiti Red Bullovom RB19

Prednji dio novog Ferrarija za 2024. je redizajniran. Ipak, neće se posebno razlikovati od prošlogodišnjeg bolida.

Ferrarijev nos će ostati pomaknut, dok će se prednje krilo promijeniti kako bi više nalikovalo specifikaciji RB19.

To je nešto što je Haas već djelomično napravio u Austinu, ali se može očekivati ​​na naprednijoj razini u Ferrariju.

Kao rezultat toga, zakrilca bi trebala implementirati dizajn koji su uspješno predložili Adrian Newey i Pierre Wache. Slično rješenje pronađeno je kod Mercedesa na njihovom prednjem krilu predstavljenim u Silverstoneu.

Red Bullov koncept iz 2023. je omogućio super djelotvorne specifikacije prednjeg krila i niži aerodinamički otpor zraka od konkurencije.

Ferrarijev 6767 će biti iztađen sa redizajniranom mehanikom kako bi se proširile i razlikovale mogućnosti postavki.

Promjene neće biti prisutne u obrascima guraj/vuci, koji će ostati nepromijenjeni. Umjesto toga, bit će promjena u dizajnu trokuta i dinamici zakretne ruke krila.

U teoriji, ovo bi trebalo poboljšati aerodinamičku ravnotežu i performanse u brzim zavojima.

S druge strane, anti-poniranje u bolidu bi trebao učiniti bolid manje osjetljivim na kočenje. To će se postići kroz značajno smanjenu rotaciju vozila prema naprijed.

To je značajna promjena koja čini dio od 95% o kojima je šef Ferrarija Fred Vasseur govorio:

“Moramo nešto žrtvovati kako bismo poboljšali druge stvari,” rekao je Sainz o novom jednosjedu. Izazov za inžinjere i vozače bit će održati relativno jaku snagu kočenja SF-23.

Međutim, mnoge promjene koje će se vidjeti na prednjem dijelu novog Ferrarija neće biti samo pitanje dinamike vozila, već i aerodinamike.

Uz protok zraka koji je tako ključan za ove bolide, preusmjeravanje zraka na podnicu je ključno. Kao što se vidjelo u posljednje dvije godine, optimizacija interakcije između ovjesa i aerodinamike ključna je za performanse i dugoročni razvojni potencijal.