Bivši vozač Saubera Marcus Ericsson komentirao je razlike između Formule 1 i IndyCara, rekavši kako u IndyCaru ne morate čekati DRS zonu kako biste izvršili preticanje.
Iako je Formula 1 ove godine uvela promjene na aerodinamici kako bi učinila praćenje bolida lakšim, još uvijek je ovisna o DRS sistemu kada dođe do preticanja. Sistem smanjenja otpora (Drag Reduction System) je uveden 2011. godine, kako bi se olakšalo preticanje i koristi se kada vozač koji je iza priđe unutar sekunde zaostatka vozaču kojeg prati.
To je učinjeno s obzirom na kompleksnu aerodinamiku bolida, koja je glavni razlog zbog kojeg su preticanja i praćenje bolida teška. Bolidi previše ovise o aerodinamici kad je u pitanju stvaranje downforcea i čim je protok zraka poremećen, bolid gubi na performansama.
Ovu problematiku je komentirao bivši F1 vozač Marcus Ericsson, koji je ove godine prešao u IndyCar. Naime, danas je objavljeno kako će se na VN Bahreina koristiti 3 DRS zone, a komentirajući ovu odluku FIA-e, švedski vozač je na svom Twitter profilu napisao:
„Nisam siguran u ovo. Jedna od sjajnih stvari koje sam do sada pronašao u IndyCar-u je činjenica da nemamo DRS, što znači da postoji mnogo više pravih borbi na stazi, točak uz točak, iz zavoja u zavoj. Ne morate čekati DRS zonu kako biste pretekli, već to učinite kada imate priliku. DRS možda donese više preticanja, ali hoće li donijeti više pravih borbi na stazi koje vjerujem svi želimo vidjeti?“
„Ne kažem da imam odgovor, ali znam da iz perspektive vozača morate biti agresivniji i učiniti to (preteći) kada dobijete priliku, bilo gdje na stazi—umjesto da čekate DRS zonu i učinite to na ‘siguran’ način,“ napisao je Ericsson.
Ova problematika najvjerovatnije neće biti riješena do velike promjene pravila koja je planirana za 2021. godinu. Naime, šefovi Formule 1 rade na tome da poboljšaju utrkivanje i u konačnici potpuno uklone potrebu za DRS-om, koji ove godine ima još veći efekat s obzirom na veća stražnja krila.
Ericsson je dalje napisao kako preferira IndyCarovu alternativu DRS-a, takozvani ‘push-to-pass’ sistem, u kojem vozači imaju na raspolaganju određeni vremenski period u kojem mogu imati benefit povećane snage motora, a ovaj sistem se može aktivirati na bilo kojem dijelu staze—za razliku od DRS-a, koji se aktivira samo u određenim zonama.
