Pedro de la Rosa godinama je bio jedan od ljudi koji su Fernanda Alonsa gledali iznutra – iz garaže, sa sastanaka, iz analize krugova, a ne s distance. Upravo zato njegove riječi nose dodatnu težinu u trenutku kada se sve češće otvara pitanje Alonsovih godina, trajanja karijere i realnih mogućnosti da se još jednom uključi u borbu na samom vrhu Formule 1.
U svijetu u kojem se vrhunski vozači često procjenjuju kroz datume rođenja, De la Rosa nudi potpuno drugačiju perspektivu. Ne govori o nostalgiji, ne koristi fraze o prošlim uspjesima i ne bavi se time koliko je Alonso već dao sportu. Njegova poruka je jasna: Fernando Alonso i dalje pruža performanse na najvišem nivou, a pravi problem više nije vozač, nego vrijeme koje prolazi bez odgovarajućeg bolida.
Pedro de la Rosa je u intervjuu za program El Larguero na radiju Cadena SER govorio iz pozicije nekoga ko Alonsa poznaje izuzetno dobro. Objašnjavajući kako danas gleda na njegovu karijeru, Ambasador Aston Martina je napomenuo da je upravo kroz saradnju s njim naučio koliko je njegov talenat poseban i koliko se rad s njim temelji na detaljima iz utrke u utrku.
„Od Fernanda sam naučio da cijenim njegov talenat i da radim s njim utrku po utrku. Ne znam… i ne mislim da ni on sam to zna, to je vrlo lična stvar. Kada osjeti da gubi dio performansi, da mu ponestaje energije, on će biti prvi koji će podići ruku. Međutim, to se trenutno ne dešava,“ rekao je De la Rosa.
Ova izjava direktno razbija narativ koji se posljednjih godina sve češće pojavljuje – da Alonso karijeru nastavlja više zahvaljujući iskustvu nego čistoj brzini. Bivši F1 vozač ide korak dalje i tvrdi da tokom cijele sezone nije vidio ni najmanji pad.
„Mogu vas uvjeriti da ove godine nisam vidio da su mu performanse ikako pale u bilo kojoj utrci. Moramo uživati dok ga gledamo,“ naglasio je on.
U nastavku razgovora De la Rosa dotiče se teme koja se često koristi kao argument protiv dugovječnosti u Formuli 1 – fizičkih granica. I tu je njegov stav jasan: te granice postoje, ali Fernando Alonso ih još nije dosegao.
„Ljudsko tijelo ima svoje granice, ali ja još nisam vidio da ih je Fernando dosegao. On i dalje ima ogroman entuzijazam i snagu, a to je najvažnije,“ dodao je on.
Međutim, najznačajniji dio njegovog izlaganja dolazi na kraju, kada fokus s vozača prebacuje na tim i tehniku. Tu De la Rosa ne ostavlja prostor za pogrešno tumačenje: vrijeme više nije saveznik.
„Istina je i to da mu moramo dati bolji bolid, i to je cilj, jer godine su takve kakve jesu i više ne možemo čekati,“ zaključio je Ambasador Aston Martina.
U jednoj rečenici sažeta je suština cijele Alonsove situacije. Ne radi se o tome da li on još može – jer De la Rosa tvrdi da može bez ikakve sumnje. Radi se o tome hoće li tim oko njega uspjeti isporučiti paket koji odgovara vozaču tog kalibra prije nego što kalendar postane nepovratan faktor.
Fernando Alonso se u ovom kontekstu ne opisuje kao legenda koja odrađuje završne krugove karijere, već kao aktivna, puna i funkcionalna snaga sposobna da izvuče maksimum iz konkurentnog bolida. De la Rosine riječi zato ne zvuče kao kompliment iz poštovanja, nego kao upozorenje.
Ako Alonso i dalje pruža isti nivo performansi, energiju i motivaciju, tada je odgovornost isključivo na projektu oko njega. Vrijeme u Formuli 1 rijetko daje mnogo prostora za čekanje, a De la Rosa jasno poručuje da se taj prostor sada ubrzano sužava.
