Ferrari je drugog dana testiranja u Bahreinu ponovo pomjerio granice tehničke interpretacije novih pravila. Nakon što je pažnju već privukao aerodinamički profil smješten iza izduvne cijevi, fokus je sada na zadnjem krilu SF-26 – tačnije na mehanizmu pokretnog elementa koji se razlikuje od svega što je viđeno na ostalim bolidima.
Nova generacija pravila donijela je veću slobodu u konstrukciji i upravljanju zadnjim krilom. Centralni aktuator, koji je ranije bio standardni dio sistema, više nije obavezan, što je otvorilo prostor za različite tehničke filozofije. Dok su neki timovi zadržali pristup sličan prethodnom rješenju, Ferrari je odlučio razviti potpuno drugačiji koncept.
Na SF-26 implementiran je novi sistem otvaranja gornjeg pokretnog elementa zadnjeg krila. Ono što ga čini posebnim nije samo integrisaniji i kompaktniji izgled bez dominantnog centralnog aktuatora, već način na koji se element kreće.
Kada se sistem aktivira i profil dostigne horizontalni položaj, njegovo kretanje se ne zaustavlja. Umjesto klasičnog podizanja ili otklona, pokretni element nastavlja rotaciju oko vlastite ose i praktično izvršava okretanje od približno 270 stepeni. To znači da dio koji je u zatvorenom položaju okrenut prema gore, u otvorenom režimu završava okrenut prema dolje, dok stražnji dio preuzima suprotnu orijentaciju.
Vizuelni detalji na samom krilu potvrđuju ovu kinematiku, jer grafike mijenjaju orijentaciju tokom aktivacije. Ne radi se o standardnom “otvaranju”, već o potpunoj promjeni geometrije elementa u režimu smanjenog otpora.
Cilj ovakvog rješenja je maksimalno induciranje stalling efekta zadnjeg krila na pravcima, odnosno značajno smanjenje otpora zraka. U novoj generaciji bolida, gdje je upravljanje električnom energijom ključno i gdje je efikasnost presudna, svako smanjenje drag-a bez dodatnog trošenja energije predstavlja važnu taktičku prednost.
Koliko je rješenje neuobičajeno pokazuje i reakcija vozača Haasa Olivera Bearmana, koji je Ferrari pratio iz neposredne blizine na stazi.
“Bio sam iza Lewisa i vidio sam to i pomislio sam: šta se, dođavola, desilo? Mislio sam da je slomljeno, ali iskreno, to je nevjerovatno inovativno,” rekao je Bearman.
Izjava mladog vozača sažima prvi utisak – ono što izgleda kao mehanički kvar zapravo je pažljivo osmišljeno aerodinamičko rješenje.
Važno je naglasiti da Ferrari tokom testiranja nije imao problema s pouzdanošću sistema. Jedini izazov odnosio se na pristup određenim mehaničkim dijelovima zbog nove, kompaktne arhitekture zadnjeg dijela bolida, što je posljedica potpuno drugačije konstrukcijske filozofije.
SF-26 tako pokazuje da Maranello nije išao putem evolucije, već je odlučio reinterpretirati jedan od ključnih aerodinamičkih elemenata u novoj tehničkoj eri. U sezoni u kojoj će efikasnost, smanjenje otpora i upravljanje energijom igrati centralnu ulogu, Ferrari je jasno poručio da traži tehničku prednost, a ne kompromis.
