Vrijeme bi moglo curiti Georgeu Russellu u borbi dvojice Mercedesovih vozača, dok je 19-godišnji Kimi Antonelli postao najmlađi vozač u historiji koji je na vrhu poretka svjetskog prvenstva.
Betteridgeovo pravilo o naslovima kaže da se na svaki naslov postavljen kao pitanje može odgovoriti odlučnim „ne”, pa ga se može i zanemariti. Letimičan pogled na paddock pokazuje da je George Russell i dalje ostaje prvi izbor – ali uz sve manju prednost.
Prošla su tri trkaća vikenda u sezoni od 22 utrke, ali ono što je Kimi Antonelli pokazao na Suzuki ne predstavlja samo još jedan jasan korak naprijed u njegovoj uzlaznoj putanji, nego i jasnu poruku kada je riječ o njegovim šampionskim ambicijama.
Prije početka prošle sezone bilo je onih koji su smatrali da Landu Norrisu ponestaje vremena da osvoji vozačku titulu, jer je njegov timski kolega Oscar Piastri napredovao tolikom brzinom da je djelovalo kako će uskoro postati dominantan vozač u tom odnosu – pod uslovom da ne dođe do zastoja u razvoju. Iako je sezona 2025. kasnije donijela nekoliko zaokreta – pa je jedno vrijeme izgledalo da bi Piastri mogao ispuniti ta očekivanja i ranije nego što se mislilo – ta teza i dalje ostaje važeća.
Slično tome, u paddocku je bilo i onih koji su smatrali da bi 2026. mogla biti posljednja prilika za Russella, sada u svojoj osmoj sezoni, da se nametne ispred svog drugogodišnjeg timskog kolege u Mercedesu Antonellija. Russell je tokom svoje karijere u Formuli 1 nadjačao svakog timskog kolegu, uključujući i Lewisa Hamiltona – doduše uz određenu pomoć bolida iz ere efekta tla koji Hamiltonu nisu naročito odgovarali – a prošle godine napravio je još jedan korak naprijed, redovno izvlačeći maksimum iz često nezgodnog bolida.
Pitanje na koje sada mora odgovoriti jeste nastavlja li se ta njegova uzlazna putanja, s obzirom na to koliko brzo njegov timski kolega popravlja svoj nivo.
Nikada nije bilo sumnje u Antonellijevu brzinu, niti u uzbuđenje koje donosi. Problem je često bio njegov pomalo haotičan prolazak kroz trkaći vikend, što diže pritisak unutar Mercedesa i njegovom šefu Totu Wolffu, koji je lično veoma uključen u Antonellijevu karijeru.
Ta karijera imala je uspone i padove i prije dolaska u Formulu 1, a Antonelliju je često bio potreban razgovor s Wolffom – ili ruka podrške preko ramena – kako bi glavu vratio u pravo stanje. Prošle godine prošao je kroz dug i demorališući pad forme sredinom sezone, koji je pripisan nadogradnji zadnjeg ovjesa, a koja je na kraju odbačena u prošlost. Uslijedio je jasan uspon u formi, uključujući posebno snažne nastupe u Sao Paulu i Las Vegasu.
Međutim, Sao Paulo je pokazao i onu osobinu koja ga i dalje prati: dobar vikend koji pokvari mala, ali skupa greška, koja zatim iskrivi ukupnu sliku. U tom slučaju, restart iza sigurnosnog automobila nije odradio kako treba i upao je u sudar tri bolida u prvom zavoju.
To se vidjelo još i ove sezone: udarac na trećem slobodnom treningu u Australiji koji je teško oštetio bolid i gotovo ga koštao nastupa u kvalifikacijama, nakon čega je uslijedio i loš start; zatim još dva spora polaska u Kini, nepotreban kontakt s Isackom Hadjarom u prvom krugu sprint utrke, pa još jedan nesavršen restart iza sigurnosnog automobila koji ga je koštao prilike da dodatno napreduje kroz poredak. A tu je, naravno, i kasno kočenje s blokiranjem točkova dok je vodio u utrci, zbog čega je morao dobiti upozorenje s komandnog zida.
Sve to učvrstilo je dojam da Antonelli još nije potpuno zaokružen i da još nije dostigao svoju najbolju verziju.
A onda je došao Japan. Tokom cijelog vikenda bio je brži od Russella, koji je potom odgovorio promjenom postavki u kvalifikacijama, a to je negativno utjecalo na ponašanje zadnjeg dijela bolida. To se, naravno, prenijelo i na utrku, u kojoj je Russell dodatno imao problema s raspodjelom energije izazvanih softverskim kvarom.
Antonelli je kao i Russell imao loš start u Japanu – ali se smatra da je uzrok bio drugačiji nego u Australiji i Kini, gdje je problem bio proklizavanje točkova izazvano niskom temperaturom guma, a to je bilo posljedica nedostatka električne energije tokom kruga za formiranje. Na Suzuki je riječ bila o iskrenoj grešci, jer nije dobro procijenio položaj prsta na kvačilu. Russellov spor start pripisan je tome što je i dalje imao određeni pritisak na kočnici, s obzirom na to da startno-ciljni pravac ima pad.
U utrci je Antonelli napravio dobar napredak nakon što je na startu pao na šesto mjesto, dok je Russell postao zabrinut zbog opasnosti od undercuta Charlesa Leclerca, što je dovelo do napetih radio poruka u smislu da bi produženje prvog stinta bila loša ideja. To je izazvalo rani odlazak u boks, koji ga je, kako se ispostavilo, koštao još više pozicija jer je Oliver Bearman odmah zatim razbio bolid, što je izazvalo izlazak sigurnosnog automobila i Antonelliju i Hamiltonu donijelo jeftina zaustavljanja u boksu. Ali, to je utrkivanje i svako se može naći u toj poziciji.
„Da je to zaustavljanje bilo krug kasnije, pobijedili bismo u utrci,” rekao je Russell poslije. „A da nije bilo tog sudara, možda bismo žalili što nismo ušli u boks tada. U utrkivanju nekad stvari idu u tvoju korist, nekad protiv tebe,” priznao je.
U tome ima i određene doze željenog razmišljanja. Može se tvrditi da je izlazak sigurnosnog automobila spasio Mercedesov pit wall od teškog razgovora s Russellom, jer je vrlo vjerovatno da bi ga Antonelli ionako sustigao.
Italijan je bio dovoljno brz da utrku dobije čistim tempom, a u trenutku Russellovog odlaska u boks nije pokazivao nikakve znakove problema na medium gumama. Također je u potpunosti držao pod kontrolom zahtjeve upravljanja energijom – tog kontroverznog, ali ključnog elementa discipline u sezoni 2026. – i u tome je bio bolji od Russella, koji je dosad upravo tu bio dobar. No, ovaj put je bio potpuno nadigran od Charlesa Leclerca.
Nasuprot tome, Russell je imao problema s raspodjelom energije, a promjena parametara prikupljanja energije, s ciljem da dobije dodatni potisak u duelu s Hamiltonom, aktivirala je neočekivano prekomjerno pražnjenje energije koje ga je koštalo pozicije u odnosu na Leclerca. To je još jedan primjer, moglo bi se reći, da je vožnja bolida iz 2026. otprilike slična obaranju ruke s nametljivom automatskom ispravkom.
„Bio je to veliki korak”, rekao je Antonelli nakon utrke. „Iskustvo mnogo znači – očito sam prošle godine prošao kroz mnogo toga i to me naučilo puno više nego što sam očekivao, i sigurno mi to sada pomaže. Naravno, još ima mnogo posla, ali definitivno osjećam da imam puno veću kontrolu nad situacijom.”
Sa svojebstrane, Russell je istakao da je ovo tek treća utrka od ukupno 22. Ipak, za njega mora biti zabrinjavajuće to što je njegov mladi timski kolega imao prednost upravo u područjima u kojima je Russell ranije bio jači.
Na kraju, Velika nagrada Japana predstavlja ograničen uzorak, ali je Russella u pravom trenutku podsjetila da mora izvući maksimum iz svakog vikenda ako želi maksimalno iskoristiti to što trenutno ima najbolji bolid na gridu – jer bi se i ta slika mogla promijeniti kako drugi timovi budu sustizali Mercedes. A to se pogotovo odnosi na promjenu pravila kompresije motora, gdje trenutno Mercedes ima prednost.
„Moramo ostati čvrsto na zemlji,” rekao je Wolff. „Tri utrke su iza nas i sada izgledamo kao heroji. Ali za tri utrke ljudi bi mogli govoriti da više nismo heroji, jer su drugi postali jači.”