Svjetski prvak iz 1997. Jacques Villeneuve smatra da je Oscar Piastri izgubio fokus nakon što je dugo vremena vodio u poretku Formule 1, što je dovelo do njegovog pada u formi i gubitka liderske pozicije.
Mladi Australac držao je vrh tabele punih 15 uzastopnih utrka, a nakon trijumfa na Velikoj nagradi Nizozemske imao je 34 boda prednosti nad timskim kolegom Landom Norrisom i čak 104 boda više od Maxa Verstappena. Međutim, od tada je Piastri ušao u niz slabijih nastupa, a Meksiko mu je donio i četvrtu uzastopnu utrku bez podijuma. Norris je iskoristio pad forme i preuzeo vodstvo sa samo jednim bodom razlike, dok se Verstappen približio na 35 bodova.
Villeneuve, koji je analizirao situaciju u emisiji Sky Sports F1 Show, tvrdi da se u Piastrijevom slučaju ponavlja klasičan sportski obrazac: ekipa ili pojedinac koji je dugo u vodstvu može izgubiti oštrinu upravo kada postane favorit.
„To se vidi u svakom sportu,“ objasnio je Villeneuve. „Postoje ekipe koje su tokom sezone prosječne, a kad dođe do finala – odjednom su najbolje. Zašto? Ne zna se. A oni koji su dominirali, odjednom padnu. To se stalno dešava.“
Kanađanin smatra da je slična dinamika nastala i unutar McLarena. „Na početku sezone nismo imali posebno impresivnog Landa. Nije to bio onaj Lando sa kraja prošle godine. Svi smo govorili da je Piastri napredovao, da je dostigao njegov tempo, čak i da je brži. Ali, je li to zaista bio Piastrijev napredak – ili Landov pad forme? On je sam govorio da se ne osjeća ugodno sa bolidom. I možda je to učinilo da se Piastri malo uljulja. Kada ti je glavni protivnik timski kolega, prestaneš tražiti posljednju desetinku.“
Villeneuve dodaje da se sve promijenilo kada je Verstappen počeo nizati pobjede. „Od Bakua nadalje, Max je ponovo počeo pobjeđivati, a Lando je tada napravio korak naprijed. Počeo je voziti bolje nego ikad, a Piastri nije imao gdje dalje. Bio je već na svom maksimumu.“
Prema Villeneuveu, upravo tada nastaju problemi koji prelaze u psihološku sferu. „Kada moraš pronaći dodatne dvije desetinke, počinješ uviđati nedostatke u bolidu koji zapravo nisu postojali. Kad voziš unutar limita, bolid ti djeluje savršeno. A čim moraš ići malo brže – sve se raspada. Iako je bolid isti, iste su gume, ista konfiguracija, odjednom ništa ne funkcioniše.“
„Tada se sve počinje dešavati u tvojoj glavi. Postaješ sporiji, mijenjaš podešavanja naslijepo, sumnjaš u sebe, analiziraš podatke i vidiš da je tvoj timski kolega brži u jednom zavoju – pa pokušavaš promijeniti svoj stil vožnje. A to je trenutak kada sve ide nizbrdo. Moraš se vratiti onome što ti je ranije donosilo rezultat i samo pokušati nadograditi to.“
Villeneuveova analiza dijelom se poklapa i s onim što je sam Piastri rekao nakon Velike nagrade Meksika. Australac je priznao da je isprobavao različite pristupe, pokušavajući pronaći nešto više iz svog bolida. „Isprobavali smo mnogo različitih stvari,“ rekao je Piastri. „Imao sam osjećaj da sam većinu utrke gledao zadnje krilo drugih bolida, pa mi je bilo teško procijeniti da li te promjene u vožnji uopće daju pravi rezultat.“
Prema Villeneuveu, upravo takvi trenuci odvajaju iskusne šampione od mladih vozača u usponu. „Svi znaju voziti brzo kad sve ide kako treba. Ali tek kad moraš izvući više nego što bolid može, vidi se koliko si zaista jak. Piastri sada mora dokazati da nije samo brz – nego i mentalno spreman za borbu do kraja.“
