Pat Symonds, osnivač tima Tolemana i tehnički direktor Benettona, a kasnije i Renaulta, otkrio je kvalitetu koju dijele Ayrton Senna, Michael Schumacher i Fernando Alonso, tri vozača sa kojima je radio između 1984. i 2006. godine. 

Riječ evolucija sinonim je za Formulu 1. Premier klasu motosporta oduvijek je karakterizirao brz i stalan napredak kako na tehnološkoj razini tako i na razini znanja o inžinjerstvu i drugim temeljnim faktorima sporta. 

Pat Symonds, ličnost iz paddocka, dobro poznata po svom prijašnjem radu u timovima visokog kalibra, iz prve je ruke iskusila taj proces evolucije koji se, između 1980. i 2000., tako brzo razvio u smislu tehnologije i načina prikupljanja podataka iz bolida. 

Kako je Britanac objasnio, kada je 1984. godine radio zajedno sa Ayrtonom Sennom u Tolemanu, inžinjeri nisu imali načina da uživo dobiju informacije o bolidu jer nije postojao tehnološki alat koji bi to mogao učiniti. Stoga je jedini lijek koji im je preostao bio pitati vozača, čiji je zadatak uključivao više od puke brze vožnje bolida. 

“Sa svakim od njih sam radio jednu deceniju… a decenija u Formuli 1 je stoljeće u stvarnom svijetu, tako da je situacija među njima bila potpuno drugačija. Kad smo imali Sennu tijekom sezone 1984. nisu imali nikakve alate za prikupljanje podataka,” poašnjava Symonds.

“Vjerovali smo vozaču da nam odmah kaže temperaturu vode, broj okretaja… Svašta. Također bi morali pogledati analogne mjerače na svojoj kontrolnoj ploči i zapamtiti brojke kad su ušli u boks,” dodao je.

“Kad sam radio sa Schumacherom, deset godina nakon Senne, već smo bilježili mnogo podataka, i da budem iskren, uz Alonsa smo znali više o bolidu nego on.” 

Do ranih 2000. tehnologija u Formuli 1 dovoljno je evoluirala da prikuplja podatke uživo o bolidu. Međutim, Symonds nije želio otići bez isticanja kvalitete koju dijele Ayrton Senna, Michael Schumacher i Fernando Alonso, tri prvaka sa kojim je radio i kod kojih je uvidio nevjerovatno samopouzdanje 

“Ako je vaše pitanje u čemu su bili jednaki, odgovor je nevjerovatno samopouzdanje koje su imali. Mislim da je to nešto što se ne događa samo vozačima utrka, događa se svakom elitnom sportašu: to nevjerovatno samopouzdanje da su najbolji i idu na pobjedu,” napomenuo je.

“Ponekad mogu biti krhki, ali na kraju, mislim da među vozačima postoji neodoljiv osjećaj samopouzdanja. Nisu svi osvojili naslove prvaka, ali dijele isto samopouzdanje,” zaključio je Pat Symonds.