Planirane promjene pogonskih jedinica za 2027. sve više otvaraju pitanje koje nadilazi same motore. Iako je nakon VN Miamija postignut osnovni dogovor o novom odnosu snage, prema kojem bi motor s unutrašnjim sagorijevanjem imao veći udio u odnosu na električni dio, potpuni konsenzus među proizvođačima još nije zaključen.
U središtu rasprave nalazi se prelazak na omjer 60/40 u korist motora s unutrašnjim sagorijevanjem. Prema prijedlogu, protok goriva bi bio povećan kako bi se dobilo oko 50 kW dodatne snage iz motora, dok bi snaga MGU-K sistema bila smanjena za isti iznos. Međutim, takva promjena automatski otvara novo pitanje: gdje smjestiti dodatno gorivo potrebno za završetak utrke?
Tehnička pravila ne propisuju tačan broj litara koje rezervoar mora imati, nego određuju dozvoljene dimenzije unutar određenog prostora. Međutim, veća potrošnja goriva značila bi i potrebu za većim rezervoarom, što bi kod pojedinih timova tražilo izmjene šasije.
To je postalo osjetljivo pitanje jer su neki timovi planirali zadržati istu šasiju i za narednu sezonu, kako bi uštedjeli novac i resurse za druge razvojne oblasti. Ako bi promjena pravila prošla u sadašnjem obliku, postojeće šasije kod nekih ekipa ne bi imale dovoljno veliki rezervoar za punu trkaću distancu.
Jedna od opcija je izuzeće tih troškova iz limita budžeta. Međutim, čak i ako se trošak ne bi računao unutar limita budžeta, manji timovi bi i dalje morali pronaći dodatna sredstva za izradu nove šasije.
„Ne želim povećavati limit budžeta. Limit budžeta je već mnogo viši ove godine. Mnogo viši, zar ne? I onda, ako imate još jedan — ne bih to nazvao izgovorom, nego razlogom — da ga ponovo povećate za dva miliona, za pet miliona… u tom trenutku to više nije limit budžeta,” rekao je šef Haasa Ayao Komatsu.
Zbog toga se razmatra i druga opcija: skraćivanje pojedinih utrka za jedan ili dva kruga. Ideja je da se samo na stazama gdje bi potrošnja predstavljala problem smanji ukupna distanca, kako bi timovi mogli zadržati postojeće šasije i ipak doći do cilja.
Šef Racing Bullsa Alan Permane je tokom vikenda u Kanadi potvrdio da je na nivou šefova timova već postignut osnovni dogovor oko tog smjera.
„Što se tiče šasije, već smo razgovarali i postigli dogovor, svakako na nivou šefova timova, prema kojem, ako neko želi zadržati svoju šasiju, a ona nije dovoljno velika da pokrije distancu od 310 kilometara na nekim utrkama, samo tamo gdje je potrebno, možda bi se utrke skratile za jedan ili dva kruga, uz ograničenje kruga do grida na jedan,” rekao je Permane.
Ovaj dogovor trenutno djeluje čvršće od onog među proizvođačima motora. Mercedes i Red Bull podržavaju promjene, ali se razgovori i dalje vode oko tačnog vremena uvođenja, vrijednosti promjena i uloge ADUO sistema. Što su tehničke intervencije veće, poput mogućeg povećanja kapaciteta baterije, to je veća potreba za dodatnim ulaganjima u pravila koja su već sada finansijski zahtjevna.
Zbog toga bi skraćivanje pojedinih utrka moglo biti jednostavnije rješenje. Ne bi se radilo o svim utrkama, nego samo o onima gdje bi potrošnja goriva i udaljenost predstavljale problem za timove koji ne žele mijenjati šasiju.
Drugi dio rasprave odnosi se na krugove koje vozači odvoze prije dolaska na grid. Prema trenutnim pravilima, nakon otvaranja izlaza iz boksa vozači imaju deset minuta da izađu na stazu i postave se na start. U tom periodu mogu se vraćati u boks, odvoziti dodatne krugove, provjeravati balans bolida ili odraditi probni start.
Međutim, ti dodatni krugovi također troše gorivo. Timovi prije izlaska bolida iz boksa moraju prijaviti masu i količinu goriva, a kontrole se mogu obaviti nasumično. Zato se razmatra i ograničenje prema kojem bi vozači prije starta imali samo jedan krug do grida, slično pravilima koja već važe u sprint utrkama.
To je za sada samo početna tačka dogovora. Konačno rješenje još nije usvojeno, ali pritisak vremena je sve veći jer timovi već sada završavaju osnovne specifikacije šasija za 2027. Kada se taj proces zaključi, kasne promjene postaju znatno teže, skuplje i tehnički rizičnije.
