Ferrari nije osvojio vozačku titulu u F1 još od Jodya Schecktera 1979. godine, sve dok Michael Schumacher nije trijumfovao u sezoni 2000.
Dana 8. oktobra 2000. Schumacher je osvojio prvu vozačku titulu za Ferrari nakon više od dvije decenije čekanja. Tifosi su strpljivo čekali još od Scheckterove sezone 1979, dok je Schumacher prethodnih godina bio blizu osvajanja naslova za Ferrari – 1997. i 1998. protiv Jacquesa Villeneuvea i Mike Häkkinena – a njegov tadašnji timski kolega Eddie Irvine vodio je borbu protiv Häkkinena do posljednje trke 1999., nakon što je Nijemac slomio nogu.
U dobi od 31 godinu Schumacher je u sezoni 2000. dobio novog timskog kolegu Rubensa Barrichella. „Ja sam drugi vozač, ali više kao broj 1B,“ nasmijao se tada 28-godišnji Brazilac nakon što je predstavljen kao novi Ferrarijev vozač. „Definitivno sam broj dva. Bilo bi umišljeno od mene da kažem da želim biti broj jedan. Došao sam u tim mnogo kasnije od Michaela. To je njegov prostor.
Ovo je prilika da se mjerim sa Michaelom, koji je jedan od najboljih, ako ne i najbolji vozač na svijetu – prilika da sebi dokažem koliko sam dobar. To je izazov.“
Kako se i očekivalo, Schumacher je brzo potvrdio status vozača broj jedan, pobijedivši u prve tri utrke sezone, iako je tada iskoristio tehničke probleme McLarena u Melbourneu i São Paulu. Ipak, Nijemca su na ljeto usporila tri uzastopna odustajanja – jedno zbog kvara motora i dva zbog sudara u prvom krugu – što je ponovo zategnulo borbu za naslov.
Pred pretposljednju utrku sezone u Japanu Schumacher je imao osam bodova prednosti nad Häkkinenom, što je značilo da mu trebaju još samo dva boda više od Finca da bi postao prvak na Suzuki.
Kvalifikacije su bile spektakularne: dvojica tada dvostrukih svjetskih prvaka razmjenjivala su najbrža vremena, a Häkkinen je postavio 1:35.834, dok je Schumacher bio brži za manje od jedne stotinke – 1:35.825.
„U posljednjoj šikani nisam mogao ubrzati koliko sam želio, pa sam razočaran što sam drugi,“ rekao je Finac, čije je posljednje vrijeme bilo 1:36.018.
Na startu je Schumacher agresivno presjekao stazu kako bi zatvorio prolaz Häkkinenu, ali je McLarenov vozač sjajnim startom ipak preuzeo vodstvo. Ferrari je pratio svog rivala kroz dvije trećine utrke, a razmak između njih nikad nije bio veći od tri sekunde, sve do druge runde boksova. Schumacher je tada ušao tri kruga kasnije od Häkkinena i zahvaljujući overcutu preuzeo vodstvo, što je u eri dopunjavanja goriva imalo ogroman efekt zbog razlike u težini bolida.
„Nikada neću zaboraviti taj radio signal od [tehničkog direktora] Rossa [Brawna],“ prisjetio se Schumacher prije nego što je 2013. doživio tešku nesreću na skijanju. „Vozio sam niz boks poslije svog drugog zaustavljanja i on je rekao preko radia: izgleda dobro, izgleda dobro.Bio sam napet, očekujući da će reći izgledalo je dobro, ali onda je odjednom rekao: izgleda prokleto dobro!”
Nisam očekivao da će taktika funkcionisati poslije drugog boksa. Moja posljednja dva kruga prije zaustavljanja nisu bila dobra – bio sam u gužvi i morao sam prestići Benetton koji se okrenuo. A onda je došla Rossova poruka – nevjerovatno.“
„Odmah sam shvatio da sam izašao iz boksa u vodstvu, i da ako ne napravim grešku i ako se ništa ne dogodi bolidu, pobjeda je na dohvat ruke, jer je preticcanje gotovo nemoguće na Suzuki.“
Schumacher je kroz cilj prošao s 1,8 sekundi prednosti nad Häkkinenom i time okončao Ferrarijevo dugo čekanje na vozačku titulu.
“Onaj trenutak kada sam prešao cilj – ludilo,“ rekao je Schumacher. „Do tada se nisam usuđivao radovati, jer sam želio biti potpuno siguran i vidjeti ciljnu liniju iza sebe. Kasnije su me mnogo puta pitali koji su bili moji prvi osjećaji u tom trenutku, ali nikad nisam mogao pronaći prave riječi. Nisam znao šta da radim s tom srećom.”
“Odjednom sam se osjećao zarobljenim u bolidu, u svom Ferrariju, kao da ću eksplodirati. Toliko sam jako udarao po volanu da su mislili da je pukao, i iz predostrožnosti je morao biti zamijenjen.“
„Gledajući unazad, moram reći da je ta utrka bila nešto zaista posebno. Ne samo zato što mi je donijela titulu, već i zato što je to bilo nadmetanje na najvišem nivou. Tokom više od 40 krugova Mika i ja vozili smo gotovo identična vremena, kao da su to stalno kvalifikacije. To je sigurno bila jedna od mojih najboljih utrka u karijeri, ako ne i najbolja. Mika je bio fantastičan i natjerao me da vozim do krajnjih granica.“
Schumacher je dostojno proslavio svoje treće svjetsko prvenstvo narednih dana. „Nikad nisam toliko patio nakon zabave,“ priznao je. „Iz Japana smo otišli na odmor u Tajland i trebala su mi dva dana da se oporavim od posljedica.“
PHOTO BY: MICHAEL SCHUMACHER/X
