Od 2026. godine Formula 1 će koristiti 100% održiva goriva, ali mnogo veći troškovi od trenutno očekivanih zabrinjavaju timove.

U velikoj revoluciji planiranoj za 2026, koja će uvesti potpuno nove pogonske jedinice i dati veću važnost električnoj komponenti, postoji jedno pitanje koje, iza kulisa, izaziva debate među timovima: cijena budućih 100% održivih goriva, bilo da se radi o „e-gorivu” ili „biogorivu”.

U poređenju s trenutnom generacijom goriva, od naredne sezone očekuje se značajan rast cijena, koji bi mogao dostići i oko 200 dolara po litru. Ovaj rast će neminovno imati snažan utjecaj na budžete i operativno upravljanje timovima.

Troškovi rastu: izvan budžetskog limita, ali…

Iako se timovi trenutno nalaze u povoljnoj finansijskoj fazi, zahvaljujući nedavnom bumu koji je povećao prihode i samim tim nagradni fond, jasno je da će se ovako značajan rast morati pažljivo ukalkulisati u finansijsko planiranje. Najviše će pogoditi timove iz sredine poretka, koji raspolažu sa ograničenim resursima.

Trenutno se trošak goriva koristi tokom sezone uračunava u limit budžeta koji svaki tim mora podnijeti na kraju godine. Međutim, od 2026. godine, sa očekivanim rastom cijena, ovaj segment će biti uglavnom izuzet iz godišnjeg limita potrošnje, pa neće ulaziti u značajan dio obračuna, iako neće sve biti tako jednostavno.

Novina je da se za potrebe limita budžeta više neće računati stvarna cijena goriva, već unaprijed utvrđena „konvencionalna vrijednost”, izračunata na osnovu potrošene količine. Stvarna potrošnja ipak će ostati izvan obračuna koji timovi moraju predati krajem godine.

Ideja iza ove odluke je dvostruka: s jedne strane, standardizirati utjecaj goriva na finansijske izvještaje timova, sprečavajući da razlike u cijenama ili dobavljačima stvore neravnotežu. S druge strane, zaštititi resurse namijenjene tehničkom razvoju, kako ih ne bi nagrizali promjenjivi i nepredvidivi troškovi poput onih za održiva goriva.

Međutim, postoji i loša strana: manji timovi, koji su već blizu limita potrošnje, morat će pronaći dodatna sredstva da pokriju stvarne troškove goriva izvan godišnjeg limita. U praksi, morat će finansirati dvije paralelne stavke – puni limit budžeta i stvarne troškove goriva – vjerovatno uz pomoć novih sponzora ili tehničkih partnerstava.

Potrebni novi izvori prihoda

Među timovima pogođenim ovim problemom nalazi se i Haas, koji zahvaljujući dolasku novih sponzora i tehničkih saradnji trenutno posluje na granici maksimalnog limita koji dozvoljava budžet.

„Troškovi goriva će biti izvan budžetskog limita, barem većim dijelom, ali i dalje ih treba finansirati. Dakle, moramo tražiti prihode,” objasnio je Ayao Komatsu, naglašavajući važnost pokušaja smanjenja troškova u budućnosti.

„To je jako važno. Mi to nazivamo održivo gorivo, održivo sa ekološkog stanovišta, ali sa finansijskog nije. F1 je na čelu inovativne tehnologije. Svi prihvatamo da je to na početku vrlo složena tehnologija. Kako smo pioniri u inovativnom svijetu, to je u početku veoma skupo.”

„Prihvatamo to, ali postoji granica. Kako možemo učiniti da bude održivo i sa finansijske strane? Ako bismo, na primjer, javno rekli koliko zaista košta, ljudi to ne bi shvatili. Rekli bi: kako može biti održivo? Nije. Zato mislim da je veoma pozitivno što sada, kao F1 zajednica, zajedno raspravljamo o tome šta možemo učiniti.”

Posljednjih sedmica tema se ponovo našla u centru pažnje: timovi i dobavljači goriva rade na tome da pronađu rješenja za rastuće troškove. Do 2026. godine neće biti prostora za manevre, jer su tehnički propisi već definirani, a do početka nove sezone ostaje samo nekoliko mjeseci, pa bi suštinske promjene bile neizvodive.

Zbog toga će timovi sa ovom novom stavkom troškova morati živjeti barem jednu sezonu, pokušavajući je apsorbirati u svoje bilanse. Fokus je već na srednjem i dugoročnom periodu u nadi da će se od 2027. godine moći uvesti korekcije. Ovo je delikatno pitanje, i zato što će održiva goriva biti u fokusu budućeg V8 motora, čiji se debi očekuje oko 2030. godine.

Odakle dolazi rast troškova?

Visoka cijena održivih goriva uglavnom proizlazi iz složenosti njihove proizvodnje i potrebe za potpuno „zelenim” lancem, u kojem svaka faza mora ispunjavati kriterije održivosti.

To zahtijeva posebnu, posebno skupu kompoziciju sastojaka, koja je u mnogim slučajevima daleko skuplja od početnih očekivanja. Zbog toga se rast cijena i očekivao, ali je za timove i FIA-u već premašio prvobitne procjene, što je nametnulo potrebu za procjenom mogućih intervencija u nekim područjima, s ciljem smanjenja cijene po litru.

Proizvođači goriva imaju potpunu slobodu u odabiru tipa, bilo da je sintetičko ili biogorivo, sve dok proizvod ispunjava specifikacije koje je utvrdila FIA. Gledajući unaprijed ka 2026, efikasnost će imati još centralniju ulogu, a težina i snaga postat će ključni faktori. Stoga ne čudi da su troškovi istraživanja i razvoja porasli, što je dodatno poguralo konačnu cijenu goriva iznad očekivane.

Ovaj problem je u potpunosti poznat i Federaciji, a o njemu je govorio i Nikolas Tombazis. Nada je da će se s vremenom troškovi postepeno smanjivati. Međutim, FIA ne vjeruje da će se sintetička goriva u kratkom roku masovno koristiti u serijama, prvenstveno zbog visoke cijene koja ograničava njihovu dostupnost.

„Postoje neki parametri vezani za energetski sadržaj, takozvane karakteristike isparavanja i različite komponente goriva, a svi ti aspekti su prilično blizu onima u automobilima za cestovnu vožnju. Međutim, ne vjerujemo da će gorivo iz F1 završiti u serijskim bolidima već slijedeće godine. Naravno, postoje problemi sa cijenama, koje treba riješiti da bi se troškovi proizvodnje mogli smanjiti.”

„Trenutno nismo tamo gdje bismo željeli biti u smislu troškova proizvodnje, ali mislim da F1 mora inovirati i da razvijamo ova goriva na veoma naprednom nivou. Mislim da će troškovi postepeno padati.”

„Jasno je da nismo mogli predvidjeti gdje će biti troškovi proizvodnje ovih goriva, niti smo mogli pretpostaviti da će troškovi Shella biti isti kao oni kod Exxona, Petronasa ili drugih,” dodao je Tombazis.