Jedna od najvećih tajni McLarenovog MCL39 bolida leži u savršenom aero-mehaničkom balansu, posebno u dizajnu ovjesa. Ovaj sistem, razvijen do ekstrema, omogućava maksimalno iskorištavanje aerodinamičke platforme bez kompromitiranja podešavanja bolida. Rezultat? Postavljeni standardi koji su, između ostalog, zadali velike glavobolje Mercedesu.
Ovjes ponovo u centru pažnje
Tema ovjesa, posebno zadnjeg, posljednjih sedmica ponovo je u centru pažnje Formule 1. U Belgiji je Ferrari predstavio izmijenjeni zadnji kraj nakon mjeseci razvoja i simulacija, dok je Mercedes doživio pad forme koji su njihovi inženjeri povezali upravo sa novim ovjesom.
Nakon niza razočaravajućih rezultata, Mercedes je u Mađarskoj odlučio napraviti korak unazad i vratiti se na staru specifikaciju s kojom je započeo sezonu, odbacujući nadogradnje po drugi put — nakon što su već bile povučene u Monaku i Španiji, pa vraćene u Kanadi. Ferrari je, za razliku od njih, pažljivo analizirao i tek onda odobrio nove komponente.
Ovo samo potvrđuje koliko je složeno mijenjati ovjes tokom sezone. Inžinjeri moraju polaziti od već postavljenog i stabilnog koncepta, što ih primorava na niz kompromisa. Mercedesov novi paket bio je osmišljen kako bi poboljšao upravljanje zadnjim gumama i stabilnost aerodinamičke platforme.
Balans između visine i stabilnosti
Kod bolida nove generacije cilj je zadržati zadnji kraj što niže i stabilnije, kako bi se izbjegli aerodinamički gubici, posebno pri prolasku kroz zavoje. No, prenisko spuštanje nosi i negativne posljedice, pa je potraga za balansom ključna.
Primjerice, pri kočenju zadnji kraj se prirodno podiže, čime se gubi prijanjanje. Zato inžinjeri traže aeromehanički kompromis koji će spriječiti „propadanje“ platforme prilikom kočenja. Mercedesov slučaj to dobro ilustruje — na stazi poput Montreala uz mnogo snažnih kočenja i sporih zavoja, nadogradnje su donijele korist i omogućile borbu za pobjedu. Ali, na bržim stazama poput Red Bull Ringa, Silverstonea i Spaa, gdje su potrebni veći mehaničko-aerodinamički kompromisi, W16 je pokazao probleme sa stabilnošću u srednje brzim i brzim zavojima.
McLaren gura granice
Ove sezone mnogi timovi pokušali su razviti ovjes kako bi poboljšali ove karakteristike, ali McLaren je otišao najdalje. Ekstreman pristup donio im je jasne aerodinamičke dobitke, a prednost su dodatno povećali intenzivnim razvojem tokom zimske pauze.
Već prilikom predstavljanja MCL39 bilo je jasno da su primijenjena radikalna rješenja — od prednjeg ovjesa s još izraženijim nagibom zadnje gornje viljuške, pa do posebnih koncepata na zadnjem kraju. Andrea Stella je tada naglasio koliko je ovo važno: McLaren je stvorio bolid u kojem mehanika služi aerodinamici, uz pametno upravljanje kompromisima.
Tajna konkurentnosti MCL39 leži u podešavanju koje je dovoljno mekano da bolid bude brz u sporim dionicama, ali i dovoljno tvrdo da briljira u brzim zavojima. Do ovog savršenog balansa došlo se nakon mjeseci rada iza kulisa, a upravo je to jedan od temelja McLarenovog projekta za 2025. godinu.
Mercedes i izazovi kompromisa
Trkaći direktor Mercedesa Andrew Shovlin objašnjava da je dizajniranje ovjesa uvijek kompromis između želja aerodinamičara, mehaničkih svojstava i ograničenja montažnih tačaka. Kada se radi na unapređenju već postojeće strukture, uz ograničenja budžetskog plafona, proces postaje još složeniji:
„Kompromisi s kojim smo se mi suočili možda su potpuno drugačiji od onih koje su imali Ferrari ili McLaren. McLaren je očigledno odradio sjajan posao, ali lako je vidjeti kako pojedini aspekti mogu biti problematični i iznenaditi vas.“
Kraj tehničkog ciklusa gura timove u ekstrem
Ulaskom u četvrtu godinu tehničkog ciklusa bolida sa efektom tla, margine razvoja su sve manje. Timovi su prisiljeni istraživati nova, ekstremnija rješenja, uključujući i „anti-lift“ koncepte, koje je McLaren doveo do krajnjih granica.
„Kako aerodinamički dobici iz trenutnih pravila počinju opadati, napredak postaje sve manji. Prirodno je da timovi pred kraj ciklusa počnu istraživati ranije zapostavljena područja, jer klasični aero-razvoj gubi efekt,“ dodaje Shovlin.
McLarenov primjer pokazuje da su pravovremene, hrabre odluke i spremnost na tehnički rizik ključ za stvaranje bolida koji konkurenciju tjera da igra na dohvat — i često da gubi.
