Šef McLarena Andrea Stella rekao je da je tim “ugodan sa galamom” koja okružuje njihovu politiku stroge jednakosti – ali je zatražio da razgovori “budu respektabilni”.

Postoji fascinantno poređenje koje se može napraviti između trenutne gužve oko režiranja situacija u Formuli 1 i dva ozloglašena primjera iz prošlosti.

Zašto? Zato što je Andrea Stella zajednički imenitelj u sva tri slučaja. Šef McLarena bio je trkaći inžinjer Fernanda Alonsa 2010. kada je Alonso u Ferrariju imao timskog kolegu Felipea Massu, kojem je rečeno “Fernando je brži od tebe”, što je bila (blago) kodirana poruka da se pomjeri u stranu, na Velikoj nagradi Njemačke.

Timske naredbe poput ovih bile su tada ilegalne zbog događaja osam godina ranije. Stella je bio inžinjer performansi Michaela Schumachera na ozloglašenoj Velikoj nagradi Austrije 2002, kada je Rubens Barrichello dobio naredbu da prepusti poziciju svom timskom kolegi, što je učinio u posljednjem krugu.

Možda je bio nijemi član te historijske postave, ali Stella je svjedočio iz prve ruke složenosti tih situacija. U oba slučaja – iako manje u Austriji, jer je to bilo blizu početka sezone – postojali su hitni razlozi konkurentske prednosti za “stavljanje prsta na vagu” i manipulaciju ishodom.

Bilo je u tim događajima više nego što se vidjelo golim okom. Ali kada je riječ o onome što je bilo vidljivo, nesumnjivo je da je vizuelni dojam bio loš, a Ferrari je loše upravljao situacijom, djelujući sa čistom, tvrdoglavo nametnutom arogancijom.

U sezoni 2002., čak i dok je Schumacher bio izviždan na podijumu, šef tima Jean Todt zauzeo je stav ukočene nadmenosti, gledajući sa visine na sve sagovornike.

FIA je kaznila Ferrari, Schumachera i Barrichella zajedničkom kaznom od milion dolara, od čega je polovina odmah plaćena, a ostatak suspendovan, dok je Scuderia taj novac predao vladajućem tijelu sa demonstrativnom ravnodušnošću. Za razliku od kasnije, kada je bio osjetljiviji kao predsjednik FIA-e, Todtu očigledno nije bilo nimalo stalo do tuđeg mišljenja, sve dok je donosio prvenstva u Maranello.

Da li je mladi Andrea Stella naučio nešto iz tih timskih naredbi u Hockenheimu, kada su – sa drugim ljudima na čelu – opet spustili roletne pred svim kritikama? Čini se da jeste, jer Stellini odgovori na komentare o McLarenovom pristupu upravljanju vozačima danas su odmjereni i državnički.

“Mislim da je galama oko trkaćih situacija prirodna,” rekao je Stella u Bakuu. “Formula 1 je vrlo popularan sport. Ono što je važno za nas jeste da komentari budu respektabilni.”

“I kada su respektabilni, dobrodošli su, slušamo ih, uzimamo u obzir – čak i ako je na kraju ono što je za nas važno ne vanjska galama, već ono što od nje napravimo interno i kako se postavimo da nastavimo da se utrkivamo.”

Karakteriziranje razgovora o tome kako McLaren upravlja svojim vozačima kao “vanjske galame” može nekoga i iznervirati, ali Stella nije u krivu, jer je dobar dio komentara zaista bio bučan. No, vizuelni dojam situacije vrlo je različit zavisno gledano iznutra ili spolja.

Što se tima tiče – iako se “teoretičari zavjera” možda neće složiti – ovo nije situacija u kojoj se ishodi utrka manipulišu u korist unaprijed određenog “broja jedan”, nauštrb vozača broj dva (često se zaboravlja da je u Austriji 2002. scenario “Schumacher pobjeđuje” bio dogovoren i prihvaćen večer prije utrke, ali je Barrichello onda promijenio mišljenje i pobunio se kada je završio u vodstvu).

McLaren je odustao od termina “papaya pravila” kada se govori o internim pravilima saradnje, ali principi su ostali jasni – možda čak i jasniji nego prošle godine. Prošle godine Oscar Piastri je na VN Italije imao previše agresivan potez na startu i preoteo vodstvo Landu Norrisu – potez koji je McLarenu na kraju oduzeo pobjedu i smanjio Norrisove šanse u borbi sa Maxom Verstappenom za titulu.

Ove sezone McLaren je otvoreniji u usmjeravanju svojih vozača kada smatra da to nalaže pravičnost, najrecentnije u Monzi, gdje je Piastri prvi ušao u boks da bi se odbranio od prijetnje Ferrarija Charlesa Leclerca, ali je greška tokom Norrisovog zaustavljanja promijenila poredak dvojice McLarenovih vozača. To je tim stavilo u nezavidan položaj: ne učiniti ništa – i dati povod teorijama zavjere da favorizuje Piastrija, ili narediti zamjenu pozicija – i opet nahraniti druge, podjednako besmislene teorije.

Kada je tim izdao naredbu za zamjenu pozicija na stazi, vrijedno je primijetiti da je Piastrijeva jedina reakcija (barem na javnim kanalima) bila indirektna aluzija na to da li je ovo bila jedna od unaprijed dogovorenih situacija u McLarenovim pravilima saradnje.

Bar spolja gledano, Stellina vizija funkcioniše: on ne želi scenarij Senna/Prost ili Hamilton/Rosberg dok vodi McLaren kroz velika pravila koja dolaze slijedeće godine.

“Način na koji se utrkiamo zavisi od trkaćih principa,” rekao je Talijan. “Od vrijednosti koje utjelovljujemo kao McLaren, i također od činjenice da želimo zaštititi jedinstvo tima, što je temeljni uslov za budućnost.”

“Kao što sam rekao ranije, trkaće situacije sigurno su podložne različitim interpretacijama. Zato smo ugodni sa galamom, sa komentarima. Dobrodošli su. Kao što sam rekao ranije, važno je da uvijek ostanu respektabilni. Poštovanje je veoma važna vrijednost za McLaren, i siguran sam za sve.”

“Tako da, nema iznenađenja oko galame. Sa pit walla sprovodimo ono što dogovorimo sa našim vozačima, što na kraju postaje naš trkaći princip i pristup.”

“U toj situaciji, kao što sam objasnio nakon utrke u Monzi, i kao što mislim da su Lando i Oscar jučer objasnili – jer smo poredali dva bolida na određeni način u boksu, idući sa bolidom koji je bio iza – onda smo zahtijevali zamjenu.’

“Ovo je, u kombinaciji sa sporim zaustavljanjem, dovelo do zamjene. Ali situacija koju smo imali sa redoslijedom u strategiji ista je kao u Mađarskoj, i postupili smo konstantno sa onim što smo imali u Mađarskoj.”

Ovdje se Stella poziva na prošlogodišnju Veliku nagradu Mađarske, gdje je Norris bio iza Piastrija na stazi, ali je prvi otišao u boks tokom druge runde zaustavljanja kako bi se zaštitio od prijetnje Lewisa Hamiltona. Brzi izlazni krugovi omogućili su mu da prestigne timskog kolegu, pa je od njega zatraženo da vrati poziciju Piastriju.

Dakle, McLaren smatra da ne radi ništa pogrešno. Ali percepcija izvana potpuno je drugčija. McLaren, uvjeren da radi ispravnu stvar za svoje vozače, smatra da šira F1 zajednica to “ne shvata”.