McLaren je u Miami stigao s velikim paketom nadogradnji koji je zahvatio gotovo cijeli bolid, osim jednog ključnog elementa – prednjeg krila. Inžinjeri iz Wokinga tada nisu donijeli promjene na tom dijelu MCL40 bolida, ali samo zato što je potpuno novo prednje krilo već bilo planirano za Kanadu. Andrea Stella je još ranije najavio da će MCL40 bolid do maja biti gotovo potpuno redizajniran, a upravo se to i dogodilo zahvaljujući velikom paketu nadogradnji raspoređenom kroz dvije utrke.
McLaren prati razvoj rivalskih prednjih krila i “kopira” još jedno Ferrarijevo rješenje
Tehnički direktor Rob Marshall bio je veoma jasan još na početku sezone:
“Kada pogledate zone legalnosti, gotovo se čini kao da se bolid sam dizajnira. Međutim, onda dođete na prvu utrku i otkrijete da postoji mnogo različitih rješenja među timovima. Mi gledamo i onda kopiramo, odnosno pokušavamo razumjeti šta taj tim pokušava postići.”
Ta filozofija kasnije se jasno vidjela i na stazi. McLaren nastavlja slijediti vlastiti razvojni pravac, ali istovremeno pažljivo proučava ideje konkurencije i implementira ih kada procijeni da imaju potencijal.
Tako je, primjerice, u Miamiju predstavljen novi element na podnici – horizontalni aerodinamički profil između “mini Venturi kanala”, rješenje koje je Ferrari prvi donio još na predstavljanju SF-26 bolida.
Međutim, to nije jedina ideja preuzeta iz Maranella. U Wokingu već neko vrijeme detaljno proučavaju rješenja koja razvijaju Loic Serra i Ferrarijev tehnički odjel. Najviše pažnje privlači FTM koncept, ali i rotirajuće stražnje krilo koje Zak Brown otvoreno prati, uz mogućnost da McLaren tokom sezone razvije vlastitu verziju.
Paket nadogradnji za Kanadu uključuje još jedno Ferrarijevo rješenje koje se sada pojavilo i na MCL40 bolidu – aerodinamički profil iznad halo sistema. Radi se o maloj, ali veoma važnoj aerodinamičkoj intervenciji čiji je cilj čišćenje protoka zraka prije nego što on bude usmjeren prema stražnjem dijelu bolida.
Ipak, najvažniji dio cijelog paketa bez sumnje predstavlja potpuno novo prednje krilo, koje je značajno redizajnirano, slično pristupu koji je ranije koristio Mercedes.
Tim pod vodstvom Roba Marshalla potpuno je promijenio filozofiju dizajna krila, posebno u centralnom dijelu flapova. Do Suzuke je McLaren bio prepoznatljiv po veoma “rasterećenom” unutrašnjem dijelu krila, nakon čega bi flap naglo rastao i potom se spuštao prema završnim pločama.
Karakteristični “gull wing” koncept i dalje ostaje prisutan, ali je centralni dio flapova sada mnogo izraženiji i s većom površinom. Time je djelomično zatvoren prostor koji je ranije bio otvoren kako bi se više zraka usmjerilo prema centralnom dijelu podnice, posebno prema T-Tray području.
Osim toga, prvi flap sada ima znatno blaži uspon nego ranije. Slične promjene napravljene su i na glavnoj ravni krila, čiji vanjski dio više nije toliko ravan kao u prethodnoj verziji.
Za razliku od Mercedesa, spoj između glavne ravni i završne ploče ostao je podignut, umjesto spušten uz samu bazu vertikalne strukture. Time McLaren ostavlja više prostora ispod vanjskog dijela krila kako bi zrak mogao efikasnije prolaziti prema stražnjem dijelu bolida.
Promijenjen je i zavoj na footplate elementu, koji je sada znatno izraženiji kako bi se dodatno ojačao važni vrtlog zraka koji nastaje na tom području. Upravo taj vrtlog ima ključnu ulogu u odvajanju turbulentnog zraka koji dolazi s prednje gume i njegovom usmjeravanju dalje od podnice, čime se poboljšava ukupna aerodinamička efikasnost bolida.
