Pozadina borbe za moć: Švicarski trust stiče 2% udjela u Red Bullu samo nekoliko dana prije nego što je Christian Horner smijenjen. Jesu li ta dva događaja povezana ili je riječ samo o slučajnom tajmingu?
Od kako je u srijedu objavljeno da Christian Horner više nije šef Red Bull F1 tima, pojavili su se dokumenti koje brojni mediji tumače kao dokaz da je u posljednjim sedmicama došlo do pomjeranja ravnoteže moći unutar kompanije.
Naime, austrijski registar firmi pokazuje dva unosa, datirana na 28. i 31. maj. Prvi se odnosi na podnošenje zahtjeva za odobrenje, a drugi potvrđuje izvršenje transakcije: prijenos 2% udjela u Red Bull sa Chalerm Yoovidhye na Fides Trustees SA, trust kompaniju sa sjedištem u Ženevi.
Otac Chalerm Yoovidhye, Chaleo Yoovidhya, osnovao je Red Bull zajedno sa Dietrichom Mateschitzom, nakon što je posjedovao tajlandsko energetsko piće Krating Daeng, na kojem je Red Bull i zasnovan. Prilikom osnivanja, Chaleo i Mateschitz su dobili po 49% dionica. Preostalih 2% je pripalo Chalerm Yoovidhyi. Kada je Chaleo preminuo 2012. godine, njegove dionice su naslijeđene od strane njegovog najstarijeg sina – Chalerm Yoovidhye.
Iako je tajlandska strana imala 51% i time većinu, Mateschitz je tokom svog života imao punu kontrolu nad carstvom Red Bulla, jer je bio jedini izvršni direktor. To se promijenilo nakon njegove smrti u oktobru 2022. godine. Njegovih 49% je prešlo na sina Marka, ali ovlaštenje za samostalno upravljanje kompanijom nije. Umjesto toga, imenovana su tri nova izvršna direktora: Alexander Kirchmayr, Oliver Mintzlaff i Franz Watzlawick. Na nivou dioničara, sada je Yoovidhya imao završnu riječ, a ne više Mateschitz.
Odluka Chalerm Yoovidhye da prebaci svojih dodatnih 2% udjela u Red Bull na švicarski trust izazvala je nagađanja u Austriji da je to “pravi razlog Hornerove smjene iz Red Bulla”. Ta špekulacija se temelji na pretpostavci da je Yoovidhya zajedno sa 2% udjela prenio i kontrolu nad kompanijom. Međutim, istraživanje koje je proveo Motorsport-Total, nije uspjelo potvrditi tu tvrdnju.
Red Bull je na upit izjavio da “ne komentariše javno unutrašnje korporativne ili porodične odluke” i dodao u vezi transakcije između Yoovidhye i Fidesa: “Takve fiducijarne strukture su uobičajena praksa u velikim uspješnim kompanijama kako bi se osigurala trajna stabilnost.”
Prema komercijalnom registru, Fides se bavi osnivanjem i upravljanjem firmama, trustovima i sličnim strukturama. Kompanija sebe opisuje kao “nezavisni, porodično vođen multi-family office koji pruža usluge trusta, nekretnina i savjetovanja bogatim međunarodnim klijentima”. Predsjednik upravnog odbora Fidesa je Martin Christopher Bowen. Nije poznato da li je Bowen ranije imao veze sa porodicama Yoovidhya ili Mateschitz. Ono što je jasno jeste da je Fides klasični švicarski familijarni ured koji upravlja bogatstvom ultra-bogatih porodica.
Ko zapravo sada kontroliše 2% udjela koji je pod upravom Fidesa – ostaje nejasno. Red Bull se nije izjasnio. Ipak, pozivanje kompanije na “kontinuitet” sugeriše da Fides možda djeluje u ime Yoovidhye i da se unutrašnja ravnoteža moći zapravo nije promijenila.
Pogled u britanski Companies House dodaje još jedan sloj intrige. Britansko carstvo Red Bullasa sjedištem u Milton Keynesu sastoji se od šest firmi: F1 tim Red Bull Racing, Red Bull Technology za tehnički razvoj, novoosnovani Red Bull Powertrains, zatim Red Bull Powertrains 2026. (čija se razlika u odnosu na osnovni Powertrains entitet još ne zna), Red Bull Advanced Technologies i Red Bull Advanced Services. Zanimljivo, Horner je naveden kao direktor svih šest entiteta i prvi se pojavljuje na svakom zvaničnom dokumentu.
Prema britanskom zakonu, mora se javno objaviti plata najplaćenijeg direktora svake kompanije. Iako nije zvanično potvrđeno, industrijski konsenzus je da je Horner ta osoba u svim slučajevima. U 2023. godini, najplaćeniji direktor je dobio 7 miliona funti u Red Bullu 9.6 miliona u Red Bull Technologyu i 4 miliona u Red Bull Advanced Technologiesu. Za preostale tri firme, u dokumentima stoji da je “naknada za direktora isplaćena od strane drugih firmi unutar grupe i nije materijalna za ovu firmu”.
Drugim riječima: ako se pretpostavi da je Horner bio najplaćeniji direktor u svih šest entiteta, zaradio je ukupno 20.6 miliona funti u 2023. godini. Što znači da bi prekid njegovog ugovora – koji navodno važi do 2030. – mogao biti skup potez za Red Bull.
Prema zvaničnoj izjavi Red Bulla od 9. jula, Horner je “razriješen svojih operativnih dužnosti”, ali njegova oproštajna poruka zaposlenima još nije objavljena, što dodatno podgrijava špekulacije o tome da li je njegov odlazak bio rezultat planskog prevrata, ličnog sukoba ili dugoročne promjene strateške vizije kompanije.
U međuvremenu, iz Red Bullovog tabora vlada potpuna tišina – što je netipično za tim koji je inače vrlo glasan kada je u pitanju njihov sportski i poslovni uspjeha. Odsustvo jasnih izjava ostavlja prostor raznim teorijama, uključujući onu da bi švicarski trust Fides mogao igrati ključnu ulogu u preusmjeravanju kontrole unutar korporativne strukture Red Bulla – možda čak i kao priprema za buduću prodaju udjela, promjene u vlasničkom odnosu, ili redefinisanje poslovne filozofije firme.
Sve u svemu, ostaje mnogo neodgovorenih pitanja:
* Ko sada zapravo kontroliše Red Bull?
* Je li Horner žrtva unutrašnje borbe za vlast?
* I šta sve to znači za budućnost jednog od najuspješnijih timova u Formuli 1?
Dok se prašina ne slegne, jedno je jasno – “Klub 2%” i švicarski trust unijeli su novu dozu misterije u ionako kompleksan svijet Red Bullovog carstva.