Pojavile su se sumnje da su neki timovi koristili dizajne fleksibilnih krila tokom testiranja u Bahreinu, uprkos novim FIA-inim testovima koji uskoro stupaju na snagu.

Nakon predsezonskog testiranja za 2025. u Bahreinu, pojavili su se navodi da su neki timovi sumnjali da su njihovi rivali koristili neku vrstu „mini-DRS“-a na pravcima.

Na društvenim mrežama su se pojavili video zapisi na kojima se čini da se zadnje krilo Mercedesa naginje unazad pri velikim brzinama. Drugi snimci sugerišu da se razmak između McLarenovih bočnih proreza širi pri velikoj brzini, a zatim zatvara prilikom kočenja. Takođe, Ferrari je osumnjičen za korištenje „mini-DRS“ trika u Bahreinu, iako nijedna video snimka to ne potvrđuje.

Bez obzira na sumnje, dokazi su – u najboljem slučaju – posredni. U slučaju zadnjeg krila McLarena, bilo bi izuzetno teško uočiti navodni mini-DRS, osim ako ne znate tačno na šta treba obratiti pažnju.

Mercedesovo nagibno krilo je nešto vidljivije i više liči na koncept fleksibilnog krila nego na mehanizme koje se naziva mini-DRS, jer se njegov zadnji rub naginje unazad na pravcu.

Bilo da timovi sumnjaju u nova zadnja krila svojih rivala ili ne, trenutno to nije važno, jer novi propisi o strožim testovima fleksibilnosti stupaju na snagu tek na Velikoj nagradi Australije.

Šta kažu pravila?

Prvo, važno je razumjeti kontekst predsezonskog testiranja. Testiranja se sprovode prema istim pravilima kao slobodni treninzi tokom vikenda – bolidi moraju biti u potpunosti homologirani, ali ne moraju nužno ispunjavati sve zahtjeve legalnosti koji važe za kvalifikacije i utrku.

Na primjer, upotreba aerodinamičkih rešetki je dozvoljena na testiranjima, ali ih nije moguće koristiti na zvaničnim sesijama. Također, ne postoji zvanični tehnički pregled tokom testiranja.

Novi propisi o fleksibilnosti i veličini proreza zadnjeg krila definišu sljedeće:

– glavna površina zadnjeg krila ne smije se savijati više od 6 mm pod opterećenjem

– gornji flap ne smije se savijati više od 7 mm pod horizontalnim opterećenjem.

– zadnji rub je još viŝe regulisan, sa maksimalnim savijanjem od 3 mm.

Minimalni razmak između prednjeg i zadnjeg krila je također promijenjen – smanjen je sa 10-15 mm na 9,4-13 mm, dok gornja granica sa otvorenim DRS-om ostaje 85 mm. Pravila nalažu da DRS mora imati samo dva jasno definisana „moda“ – zatvoren, sa razmakom od 9,4-13 mm, i otvoren uz razmak do 85 mm.

Član 3.10.10 tehničkog pravilnika za 2025. kaže:

“Osim u slučaju kvara DRS-a ili tokom prelaska iz jednog položaja u drugi, DRS elementi mogu imati samo 2 pozicije, pri čemu DRS mora biti u istom položaju prije i poslije svake aktivacije. Vrijeme tranzicije između dva položaja ne smije biti duže od 400 ms.”

Dodatno, novi propisi (u članu 3.15.17) propisuju da razmak između profila zadnjeg krila i ne-DRS dijela na gornjem elementu „ne smije varirati više od 2 mm“ kada se istovremeno primijene dvije sile od 750N na najistureniji dio zadnjeg krila.

Zbog ovoga je mnogo teže primijeniti mini-DRS trik, iako ne i nemoguće.

Šta to znači za VN Australije?

Za sada, sve ovo nema nikakav značaj – timovi mogu raditi šta žele tokom testiranja, a trenutne sumnje su samo nagađanja. To ne znači da se priča neće dalje razvijati, ali žalbe timova su trenutno jednako korisne kao bacanje papira u vjetar.

Rezultati testova fleksibilnosti u Australiji će odrediti šta će se dalje dešavati. Ako sva krila prođu testove, FIA neće moći učiniti ništa više – već je postavila granice i način na koji ih nadzire.

Ako neki tim uspije proizvesti „mini-DRS“ efekat unutar dozvoljenih granica, treba mu odati priznanje. Naravno, rivali to neće učiniti – oni će odmah pokucati na vrata sudija sa gomilom dokaza, nadajući se da će ih to kompromitovati.

U svakom slučaju, sve priče o „mini-DRS“-u ili daljoj potrazi za fleksibilnim krilima ostat će samo bure u čaši vode – barem dok sezona ne počne. A naravno, slijedeće godine ćemo vjerovatno voditi istu raspravu…