Izvršni direktor McLarena smatra da je pobjeda nad ikonski timom kao što je Ferrari i četverostrukog prvaka Maxa Verstappena dvije godine zaredom nešto izvanredno.
U savremenoj Formuli 1 rijetko se dešava da jedan tim istovremeno mora nadjačati historijsku težinu Ferrarija i vozačku konstantu kakvu predstavlja Max Verstappen. Upravo zato uspjeh McLarena u posljednje dvije sezone dobija dodatnu dimenziju – ne samo kroz osvojene titule, već kroz kontekst konkurencije protiv koje su ostvarene. Govoriti o kontinuitetu u takvim okolnostima znači govoriti o projektu koji je sazrio i koji zna kako pobjeđivati u najtežim uslovima.
McLaren je u tom periodu morao pronaći ravnotežu između performansi, upravljanja vozačima i unutrašnje stabilnosti, dok su s druge strane stajali Ferrari kao simbol Formule 1 i Verstappen kao referenca moderne ere. Upravo taj spoj protivnika dao je dodatnu težinu onome što je McLaren postigao, a izvršni direktor tima Zak Brown nije skrivao koliko cijeni ono što su njegovi ljudi uspjeli ostvariti.
„Pobijediti Ferrari i Maxa Verstappena dvije godine zaredom je izvanredno,“ rekao je Brown – prenosi AutoRacer, jasno naglašavajući nivo izazova s kojim se McLaren suočavao. „Prošle godine borili smo se protiv najikoničnijeg tima u Formuli 1, Ferrarija, a Max je nevjerovatan vozač. Da biste ih pobijedili, morate dati apsolutno najbolje od sebe.“
Upravo u toj rečenici sažeta je suština McLarenovog uspjeha. Brown nije govorio samo o rezultatu, već o procesu i zahtjevima koje takva borba nameće. Prema njegovim riječima, McLaren nije mogao računati na parcijalna rješenja ili trenutne bljeskove forme. Sve je moralo funkcionirati – od tehničkog razvoja, preko strategije, do međuljudskih odnosa unutar tima.
„Lando i Oscar trebaju dream team kako bi mogli voditi ovakve borbe,“ nastavio je Brown. „Sve u McLarenu odradili su izvanredan posao i borba je trajala do samog kraja.“ Ovim riječima izvršni direktor McLarena tvrdi da ne gradi uspjeh oko pojedinca, već oko kolektiva koji je sposoban odgovoriti na najviše zahtjeve.
Neizostavan dio te filozofije bila su i takozvana papaya pravila, interna odluka tima da oba vozača imaju jednake prilike tokom cijele sezone. Brown je priznao da takav pristup nije bio bez rizika. „Mogu vas uvjeriti da smo i mi unutar tima bili pomalo uplašeni. Ali imamo dva sjajna vozača, oba vrijedna titule. Želimo se utrkivati snažno, ali pošteno.“
Svjestan potencijalnih posljedica, Brown je ipak ostao čvrst u uvjerenju da je takav put ispravan. „Znamo da ovaj pristup nosi određene rizike, ali ja sam spreman da ih prihvatim. Sretan sam zbog Landa i jedva čekam da slavim i s Oscarom,“ dodao je Amerikanac.
No, Brown nije na tome stao, već je otišao još dalje. U njegovim razmišljanjima se našao Oscar Piastri. Iako Australac nije došao do titule, Brown ne ostavlja prostor za sumnju kada govori o njegovoj budućnosti. „Oscar je budući svjetski prvak,“ uvjerava on. „Oba naša vozača su pobijedila u sedam utrka, ali ovo je okrutan sport. Jedva čekam da ponovo idemo u borbu zajedno – mi smo fantastična grupa. Nisam mogao poželjeti bolju vozačku postavu.“
Na kraju, Brown se osvrnuo i na pritisak koji je pratio borbu za oba naslova. „Uvijek se postavlja pitanje koji je naslov važniji, ali mogu vam reći da su pritisak i želja za titulom vozača bili jednako snažni kao i borba za konstruktorski naslov. To je nagrada i za tim i za vozače.“
