Podaci s početka sezone ne ostavljaju mnogo prostora za optimizam. Nakon velikih očekivanja, Aston Martin je ušao u 2026. godinu s ozbiljnim zaostatkom, a projekt iz Silverstonea trenutno djeluje daleko od nivoa potrebnog za borbu u vrhu. Ambicije su bile visoke, ali realnost na stazi pokazuje potpuno drugačiju sliku.

Interes koji je tim mogao izazvati kod vozača poput Charlesa Leclerca praktično je nestao, dok struktura koju gradi Lawrence Stroll još uvijek ne djeluje dovoljno zrelo za ulogu vodeće ekipe. U takvom okruženju, sve više se otvara mogućnost da Fernando Alonso produži karijeru za još jednu sezonu.

Najveće razočarenje predstavlja Hondina pogonska jedinica. Japanski proizvođač, koji je u eri efekta tla osvojio četiri naslova s Maxom Verstappenom, očekivao je snažan ulazak u novu eru. Međutim, povratak se pokazao znatno težim nego što su i sami predviđali.

Završetak utrke u Japanu bio je svojevrsno postignuće. Alonso je kroz cilj prošao kao 18., ali važnije od plasmana bilo je to što je bolid izdržao. U Australiji je situacija bila alarmantna, s ozbiljnim vibracijama koje su dolazile iz pogonske jedinice RA626H i ugrožavale pouzdanost baterije, ali i fizičku izdržljivost vozača.

Paradoksalno, Aston Martin i Honda su mjesecima razvijali projekt oslanjajući se na vlastite simulacije, pri čemu je svaka strana vjerovala u potencijal one druge. Stvarnost je postala očigledna tek tokom shakedowna u Barceloni – problemi su bili sveprisutni. Ne samo u motoru, već i u samom bolidu.

AMR26 je kasnio na testiranja i stigao bez dovoljnog broja rezervnih dijelova, dok su Hondini inžinjeri tek tada otkrili vibracije koje nisu bile vidljive na testovima u Sakuri. Istovremeno, Aston Martin je shvatio da su ekstremna rješenja Adriana Neweya donijela dodatne komplikacije.

Situaciju je dodatno pogoršala napetost unutar projekta. Adrian Newey je u Melbourneu javno kritikovao Hondu, prebacujući odgovornost za nedostatak performansi na japanskog proizvođača. Takav direktan pristup izazvao je nezadovoljstvo unutar Honde, što je dovelo do formiranja krizne radne grupe koju predvodi Shintaro Orihara, uz uključenje Enrica Cardilea.

Prvi rezultati saradnje već su vidljivi kroz pokušaje rješavanja problema vibracija, ali zaostatak je i dalje ogroman – oko četiri sekunde po krugu u odnosu na vodeće timove. Tokom pauze u aprilu fokus je na stabilizaciji situacije i pripremi za nastavak sezone.

„Radimo intenzivno na poboljšanju pouzdanosti baterije i performansi pogonske jedinice. Moramo optimizirati upravljanje energijom, a paralelno radimo i na mehaničkim poboljšanjima, ali svjesni smo da to nije kratkoročni proces,” rekao je Shintaro Orihara.

Međutim, problem nije samo u motoru. Procjenjuje se da Hondi nedostaje oko 70 kW, odnosno približno 95 konjskih snaga, što je ogroman deficit, ali ipak manji nego na samom početku sezone. S druge strane, sve je jasnije da značajan dio zaostatka dolazi iz šasije i aerodinamike.

„Čim riješite pouzdanost, fokus se odmah prebacuje na performanse. I u tom segmentu vidimo prostor za velike korake naprijed – ne male dobitke, već značajne pomake. Moramo iskoristiti ovu pauzu za prvi veliki iskorak, ali pred nama je ogroman posao,” rekao je Mike Krack.

Honda ulaže dodatne resurse i ljudstvo kako bi smanjila zaostatak, ali velika poboljšanja neće doći odmah. Očekuje se da će FIA kroz sistem dodatnih razvojnih mogućnosti omogućiti određene nadogradnje, no konkretni rezultati vjerovatno će biti vidljivi tek tokom ljeta.

U međuvremenu, fokus ostaje na AMR26 bolidu. Adrian Newey ne planira odustati od ovog projekta, uprkos špekulacijama o 2027. godini. Bolid i dalje ima ozbiljne probleme u srednje brzim i brzim zavojima, a višak mase dodatno otežava situaciju.

U Aston Martinu su svjesni da nema mjesta panici. Lawrence Stroll već je prihvatio da je ovo tranzicijska sezona, dok Honda pokušava odgovoriti na izazov i izaći iz trenutne krize. Istovremeno, u Silverstoneu postoji jasna želja da AMR26 ne završi kao jedan od neuspješnih projekata u karijeri Adriana Neweya.