Pedro de la Rosa je dijelio tim sa Fernandom Alonsom u McLarenu, Ferrariju i sada u Aston Martinu. Pratio ga je tokom godina i vjeruje da su Alonsovi visoki standardi ostali isti, s tim da je jedina stvar koja se promijenila to što sada mnogo bolje govori engleski, što ga čini kompletnijim vođom tima jer može jasnije prenijeti svoje poruke.
„Apsolutno se ništa nije promijenilo,” rekao je De la Rosa za španjolski SoyMotor kada ga je uporedio sa Fernandom iz 2007. godine. „Jedina značajna razlika je ta što mnogo bolje govori engleski. To što se može mnogo bolje izraziti na engleskom jeziku čini ga kompletnijim liderom jer može pretočiti u riječi ono što misli.”
„Kad je bio u McLarenu, njegov engleski je bio vrlo ograničen, vrlo grub. Sada se izražava mnogo bolje. Kada govorimo na sastancima, 30 inženjera na stazi ga sluša, ali još 60 ili 70 ljudi u fabrici također prati. Vrlo je važno kako vozač prenosi osjećaj u vezi oko bolida, ali i kako zna motivisati tim.”
„To je tim od 900 ljudi, mi rastemo… Vrlo je važno da se ljudi osjećaju kao dio rezultata. Fernando prenosi svoj osjećaj važnosti na ljude oko sebe. To je velika razlika između Fernanda sada i Fernanda nekada.”
Fernando je debitovao 2001. godine sa Minardijem i vozač je sa najviše nastupa u historiji Formule 1 – ukupno 409 utrka. Prošlo je 12 godina od njegove posljednje pobjede, ali on je i dalje lovi sa istom odlučnošću. De la Rosa tvrdi da je njegova motivacija izuzetna.
„Fernando je veoma posebna osoba jer uvijek pronađe motivaciju da nastavi i da da svoj maksimum,” objašnjava on. „I znam da to zvuči kao kliše, ali kada si u bolidu koji nije konkurentan, kada se godinama boriš samo za bodove, veoma je teško zadržati takav nivo kontrole.”
„Tu je Fernando drugačiji. On održava vlastite visoke standarde bez obzira na to koliko je bolid konkurentan. To ga ne pogađa: on sebi postavlja lične ciljeve, a to je da uvijek da sve od sebe. Ima svoje mjerila i mora nastupati na tom nivou,” istakao je on.
„Zato svi toliko poštujemo Fernanda Alonsa. Nekad ljudi kažu: ne može biti toliko dobar ako nije pobijedio već godinama. Ne. On je bolji nego što možete zamisliti, i pored svega, održava taj visoki nivo u 43. godini, u bolidu koji nije konkurentan.”
„Kako to radi? Nemam pojma. Mislim da je jednostavno sretan dok vozi. To mu dolazi prirodno. Gurati sebe mu je način života. Utrke mu nisu stres – to je njegov prirodni dar.”
