Velika nagrada Nizozemske bila je emocionalni rolerkoster za Aston Martin i Fernanda Alonsa, koji tokom utrke nije skrivao frustracije. Španjolaac je bio nezadovoljan tajmingom incidenta koji ga je pogodio, ali i strategijom tima koja ga nije u potpunosti uvjerila. Ipak, na kraju je uspio doći do devetog mjesta – rezultat koji je, nakon haotičnog starta, izgledao kao daleka iluzija.
Očekivanja nakon slobodnih treninga
Petkom je Aston Martin djelovao kao potencijalno iznenađenje vikenda. Međutim, kvalifikacije su srušile cijelu konstrukciju nade. Lance Stroll je završio u zidu već na početku Q1 i ostao bez vremena, dok je Alonso izborio tek deseto mjesto. To je bio znak da će utrka biti teška, posebno jer je tim iz Silverstonea često sklon nešto jačim nastupima na treninzima nego što realno mogu prikazati u kvalifikacijama. Uz to, manjak podataka zbog Strollovog udesa natjerao je inžinjere na konzervativniji pristup.
Loš start i frustracija u “DRS vozu”
Od samog početka stvari su krenule nizbrdo – Alonso je u prvim metrima izgubio nekoliko pozicija i ispao iz zone bodova. Našao se zaglavljen u sredini poretka, u poznatom “DRS vozu”, bez mogućnosti da pokaže tempo bolida. To je bio trenutak kada su u Aston Martinu odlučili da se oslone na svoju jedinu pravu prednost: dva seta sačuvanih hard guma.
Plan je bio agresivan – rano zaustavljanje i pokušaj “undercuta”. Ali, Safety Car nakon nesreće Lewisa Hamiltona poremetio je dio te taktike. Upravo to je izazvalo Alonsovo nezadovoljstvo, jer se neutralizacija poklopila sa pogrešnim trenutkom za njega.
Alternativne strategije i ključni trenuci
Uprkos frustraciji, tim je pokušao nešto drugačije. Pozvali su Alonsa na drugo zaustavljanje, koristeći drugi set tvrdih guma, dok su se rivali mučili s ograničenim opcijama. To mu je omogućilo da ponovo smanji zaostatak, a Safety Car nakon Leclercovog odustajanja vratio ga je u borbu za bodove.
Stroll je profitirao ranim zaustavljanjem i zadržao se u top 10, dok je Alonso morao braniti poziciju sa istrošenim gumama. Na kraju, zahvaljujući odustajanju Landa Norrisa, završio je deveti – rezultat koji je izgledao nemoguć nakon prvog kruga.
Krack: “Bio je ljut na sve”
Trkaći direktor Aston Martina, Mike Krack, pokušao je objasniti kontekst:
“Bio je ljut na utrku, na svijet, na nas, na sve. U takvim situacijama ne možete ništa učiniti. Morate prihvatiti stvari kakve jesu i pronaći najbolje rješenje za nove okolnosti.”
Ipak, ovo nije prvi put da Alonso javno pokazuje nezadovoljstvo taktikama Aston Martina. Tokom sezone već je nekoliko puta kritikovao odluke koje nisu donijele očekivani rezultat, pa frustracija u Holandiji nije bila samo posljedica vanjskih faktora, nego i niza sličnih situacija.
Aston Martin je, objektivno, izvukao maksimum iz teške utrke – oba vozača završila su u bodovima. Ali za Alonsa, deveto mjesto nakon starta sa desete pozicije i gubljenja vremena u gužvi djelovalo je kao neuspjeh. Njegova reakcija pokazuje da strpljenje postaje sve tanje, posebno kada vidi da rivali poput McLarena ili čak Racing Bullsa nalaze načine da se izbore za bolje rezultate.
U Zandvoortu je Fernando Alonso još jednom pokazao zašto ga prati reputacija vozača koji ne prašta greške ni sebi ni timu. Njegov bijes bio je možda najbolji indikator da Aston Martin mora pronaći stabilniji put naprijed – jer, kako je Krack rekao, “bio je ljut na nas i na cijeli svijet.”
