Sedmerostruki svjetski prvak muči se u Ferrariju, a neki se pitaju je li ovo početak kraja najuspješnijeg vozača u historiji Formule 1.
„Lewis je u slobodnom padu, zar ne?“ To je poruka koja je došla od velikilog Hamiltonov navijača.
Tajming je bio zanimljiv, jer je nešto ranije komentar bivšeg vozača, a sada komentatora, Johnn Herbert – dijeli svoje stavove u zamjenu za promociju kladioničarskih web stranica.
Herbertova suštinska poruka bila je da je Hamilton izgubio kompas u Ferrariju te da bi italijanski tim trebao sve karte baciti na Charlesa Leclerca, koji je 13 godina mlađi i predstavlja budućnost ekipe.
To je prilično realna procjena, a uslijedila je nakon što je Hamilton završio šesti u Španiji – zahvaljujući kazni za Maxa Verstappena. Bez toga bi bio sedmi, dok je Leclerc ponovo stigao do postolja.
Nakon utrke u Barceloni, Hamilton ju je opisao kao „najgoru koju je ikada iskusio“. To je zabrinjavajuća izjava, pogotovo s obzirom na to da mu je to bila 365. utrka u F1.
Svaka naredna utrka sve više pokazuje njegovu frustraciju i težak proces prilagođavanja nakon prelaska iz Mercedesa tokom zime.
Hamiltonovu predanost ne dovodi niko u pitanje. Provodi vrijeme u Ferrarijevoj fabrici u Maranellu, ostaje do kasno tokom trkaćih vikenda, analizirajući podatke u nadi da će pronaći ono što još uvijek nedostaje.
Šta tačno nedostaje, ne zna ni autor poruke, a vjerovatno ni Herbert, ali oni koji rade sa Hamiltonom svjedoče njegovom neumornom radu i odlučnosti da poboljša performanse i rezultate.
Ipak, ti zlatni dani i spektakularna zimska promocija u Ferrariju sada djeluju kao davna prošlost. Sve više se stječe dojam da su snovi o osvajanju osmog naslova svjetskog prvaka – samo to: snovi.
Pobjeda na sprint trci u Kini, kao i radost nakon utrke u Imoli, ispostavili su se kao lažni signali nade. Čak i najodaniji Hamiltonovi fanovi, sada počinju strahovati od najgoreg.
Možda to ne bi trebalo iznenaditi. Poput Hamiltona, i bivši šampioni Alain Prost, Fernando Alonso i Sebastian Vettel dolazili su u Ferrari sa nadom u novi naslov – ali bez uspjeha.
Zašto onda stvari ne funkcionišu za Hamiltona?
Situacija je složena, i ne postoji jedan jasan razlog. Na početku sezone problemi Ferrarija su se svodili na podešavanja bolida, uključujući i visinu. Hamilton je čak diskvalifikovan iz utrke u Kini zbog istrošene podnice jer je bolid bio prenizak.
Tu je i njegova sklonost prema tvrđe podešenim bolidima – što ne odgovara Ferrarijevom mekšem zadnjem ovjesu, koji mu ne dopušta da se „poveže“ sa bolidom.
Pored toga, nadogradnje bolida su kasnile, dok su Mercedes i Red Bull već uživali u novim dijelovima. Strategije Ferrarija često su bile loše, a Hamilton se još uvijek navikava na novog trkaćeg inžinjera – i jezičku barijeru.
Ne treba zanemariti ni kulturološki šok koji dolazi sa prelaskom iz britanskog u italijanski tim. Bilo je jasno da će Hamiltonu trebati vremena za prilagodbu.
Međutim, kako Herbert napominje – sa 40 godina, Hamilton nema previše vremena na raspolaganju.
Situacija izgleda sumorno. Njegovo ponašanje i izjave u Barceloni potvrđuju loše rezultate: šesto mjesto u poretku vozača, 23 boda iza timskog kolege.
Ipak, Hamiltonov prelazak u Ferrari nikada nije bio isključivo zbog ove sezone – već kao priprema za novu eru tehničkih pravila koja dolazi 2026. godine.
To je možda posljednja šansa da osvoji rekordnu osmu titulu. Čak i najstrastveniji Hamiltonovi navijači sada moraju dublje kopati za nadu, a neki, poput Herberta, već se pitaju – hoće li do toga uopće doći?
Je li ovo zaista početak kraja, u kojem će Hamilton biti potiho istjeran iz sporta koji je toliko dugo dominirao? Realnost je da niko to ne može sa sigurnošću reći.
