Nakon Velike nagrade Italije Laurent Mekies je tvrdio da je njegov doprinos pobjedi Maxa Verstappena bio „nula”. Ali šta zapravo znači ta skromnost – i šta je on zaista uradio iza kulisa?

Nakon što je Max Verstappen slavio u Monzi, i savjetnik Helmut Marko i njegov vozač su požurili da pohvale novog šefa tima Laurenra Mekiesa. Marko je naglasio da Red Bull više ne slijedi slijepo simulator, nazivajući to dijelom „nove filozofije”. Verstappen je dodao da je Mekies postavljao prava pitanja tokom cijelog trkaćeg vikenda, što je ključno u komunikaciji sa vozačima i inžinjerima.

Međutim, Francuz je odbacio bilo kakve sugestije da je imao ikakav doprinos Verstappenovoj trećoj pobjedi sezone – prvoj nakon odlaska Christiana Hornera. Kada je upitan o svom ličnom uticaju na uspjeh u Monzi, Mekies je odgovorio:

„Odgovor je veoma jednostavan, nivo mog doprinosa je nula.” Novinari u Red Bullovom prostoru za goste su se nasmijali, ali Mekies je ponovio: „I ne šalim se. To je 1.500 ljudi koji rade na tome da bolid bude brži, oni su ti talenti koji donose stotinke i hiljadinke [po vremenu kruga], i oni pripremaju opcije sa novim komponentama. Kratki odgovor je da je moj doprinos nula.”

Ponovo pritisnut na isto pitanje, Mekies je još jednom odbio da uveličava svoju ulogu. Po njegovom mišljenju, zasluge pripadaju timu i Verstappenu, koji je odigrao važnu ulogu insistirajući na podešavanju sa malim downforceom – čak i za standarde Monze.

„Naša jedina uloga je da osiguramo da talenti koje imamo budu u pravim uslovima da taj talenat pokažu na najbolji način. To je sve što radimo, to je obim doprinosa. To je to, ništa više.”

Koliki je zapravo bio Mekiesov uticaj?

Iako je skromnost za pohvalu, Mekiesova uloga bila je veća nego što on sugerira. Pozitivne izjave Marka i Verstappena nisu došle niotkud. Dio Red Bullovog poboljšanja u Monzi bio je rezultat dugoročnih priprema – još otkako je Verstappen prošle godine bolid nazvao „čudovištem” – dok je drugi dio bio vezan za operativno izvršenje, u čemu je Mekies imao udio.

Prošle godine se mnogo pričalo da Red Bull nema posebno zadnje krilo sa malim downforceom za Monzu, ali ove godine tim ga je imao. To pokazuje odlučnost da se uzvrati nakon razočaranja iz 2024. godine, kada su Marko i Horner priznali da su koristili pogrešne nivoe krila. „Mnogo toga se radi samo za Monzu. Radiš krila samo za Monzu, setup samo za Monzu, tako da je prošla godina bila veoma težak trenutak i momci su uradili nevjerovatan posao analizirajući 2024. i došli ovdje sa vrlo specifičnim rješenjima. Čini se da su ovaj put otišli i korak dalje – bolid je zapravo bio u mnogo boljem prozoru nego na drugim stazama,” objasnio je Mekies.

Ti aspekti pripreme počeli su mnogo prije nego što je Mekies unaprijeđen, ali razlika je napravljena u operativnom pristupu, a to je Verstappen potvrdio.

„Bolid ove godine jednostavno je ono što jeste,” rekao je u uoči VN Italije, jasno naglašavajući da Mekies ne može praviti čuda u razvoju. „Ali operativno se detalji mogu mijenjati” – i, prema riječima ljudi iz tima, to se postepeno i događa.

Verstappen je u nedjelju navečer dodao: „Kako Laurent ima inžinjersku pozadinu, on postavlja prava pitanja inžinjerima – zdrava pitanja – i mislim da to odlično funkcioniše.” Tim bez tehničkog lidera ne može na isti način izazvati odjel tehničara, što i objašnjava zašto su sve češće inžinjeri na čelu timova: Andrea Stella u McLarenu, James Vowles u Williamsu, Ayao Komatsu u Haasu, a sada Mekies u Red Bullu.

Fokus na vozača i komunikaciju

Drugi ključni faktor je promjena u filozofiji – više oslanjanja na povratne informacije vozača, a manje na „slijepo” slijeđenje simulacija. Marko je to pojasnio: „Sada je ideja da uzmemo ono što nam simulacija pokazuje, ali da to pomiješamo sa iskustvom koje ima Max i iskustvom naših trkaćih inžinjera. Više ne slijedimo simulaciju bez razmišljanja.”

To se jasno vidjelo u Monzi, kada je Verstappen insistirao da zadrži podešavanje sa nižim downforceom pred kvalifikacije. „Iako je izgledalo da je mnogo teže pronaći balans s tim nižim nivoom downforcea, Max je bio vrlo jak i gurao nas je da to ostavimo na bolidu i da pronađemo druga rješenja za balans. Momci su uradili nevjerovatan posao u upravljanju tim procesom,” podsjetio je Mekies.

Na kraju se tim odlučio na druge prilagodbe podešavanja umjesto dodavanja većeg krila – i to se pokazalo kao pun pogodak. Zasluge svakako idu Verstappenu, ali i Mekiesu: trougao vozač – šef tima – tehnički odjel funkcionirao je savršeno u Monzi. Upravo u segmentu komunikacije Verstappen i Marko su do sada bili najpozitivniji.

Harmonija nakon unutrašnjih borbi?

Mekiesova skromna reakcija ima dodatnu težinu kada se pogleda situacija u Red Bullu posljednjih 20 mjeseci. Dio problema bio je u tome što je „austrijski kamp” smatrao da Horner pokušava preuzeti previše moći u različitim dijelovima operacija. Narativ prema tajlandskim dioničarima bio je da je Horner, kao dugogodišnji šef tima, ključna figura Red Bullovih uspjeha.

Iako to u velikoj mjeri i jeste tačno – osam vozačkih i šest konstruktorskih titula u njegovom mandatu – Mekies je za sada izabrao suprotan pristup. On odbija da uveličava svoju ulogu, pa čak i da je priznaje, barem u Monzi. Takva skromnost dobro prolazi kod dijela ekipe nakon turbulentnih mjeseci.

Također je bilo primjetno da je na postolje poslan tehnički direktor Pierre Wache. U suštini, Mekies je mogao otići sam, kao šef tima koji je slavio svoju prvu pobjedu, ali umjesto toga je odlučio da podijeli. Wache je uživao u trenutku, čak i kada je poslije ceremonije razgovarao sa novinarima iza Red Bullove garaže, još uvijek sa šampanjcem na naočalama.

Ovakav način „upravljanja ljudima” ne treba podcijeniti u modernoj Formuli 1. To se uklapa u širi trend da inžinjeri vode timove i stavljaju ekipu u prvi plan, umjesto da preuzimaju zasluge. Da li Red Bull može dugoročno pratiti put McLarena ostaje da se vidi – mnogo će zavisiti od vlastite pogonske jedinice za 2026. godinu, za koju je i sam Mekies priznao da je „Mont Everest za savladati”. Ali u Monzi, novi pravac koji Red Bull želi pratiti već je donio mali i neočekivani trenutak uspjeha – moralni podstrek koji bi mogao biti presudan.

Sve u svemu, Mekiesov doprinos sigurno je bio veći od nule – ali je istovremeno i pohvalno i mudro što on to nije želio reći sam.