Fernando Alonso je objasnio svoju “ne mogu je*eno da vjerujem” radio poruku koju je iznio u ranim fazama Velike nagrade Katara.
Španjolac se nalazio na osmom mjestu tokom početne faze sigurnosnog automobila, koja je bila izazvana sudarom Estebana Ocona i Franca Colapinta u prvom zavoju.
Međutim, prilikom novog starta na početku petog kruga, Alonso je izgubio prednost, jer su ga na pravcu prestigli Lewis Hamilton i Yuki Tsunoda.
U radijskoj poruci, koja je emitovana u međunarodnom prijenosu, Alonso je rekao: „Ne mogu je*eno da vjerujem, čovječe. Dvije godine imamo isti je*eni problem na pravcima.“
Dok se prvobitno mislilo da se ova opaska odnosi na karakteristike velikog otpora Aston Martina u posljednjih nekoliko godina, njegove riječi su se zapravo odnosile na raspodjelu energije prilikom izlaska iz zavoja.
Posebno se osvrnuo na to kako je Aston Martin programirao karakteristike raspodjele energije da bi osigurao maksimalno ubrzanje prilikom novog starta.
Osvrćući se na radijsku poruku, Alonso, koji je završio na sedmom mjestu, je rekao: „Ovo nije prva utrka u kojoj nam nedostaje maksimalna brzina u prvom krugu ili nakon sigurnosnog automobila.”
„Bolid zbunjen i još uvijek misli da se nalazimo iza sigurnosnog automobila, pa ne raspoređuje energiju kako treba prilikom izlaska iz posljednjeg zavoja kada je upaljeno zeleno svjetlo. To je, naravno, vrlo skupo ako ne iskoristite energiju dok su svi bolidi oko vas.“
„Izgubili smo, dvije ili tri pozicije na prvom novom startu, što je bilo vrlo zabrinjavajuće za konačni ishod utrke.“
„Na kraju smo to kompenzirali nekim sigurnosnim automobilima i boljom srećom. Još uvijek istražujemo. Mislim da znamo u čemu je problem, samo trebamo pronaći rješenje.“
Šef Aston Martina Mike Krack, rekao je da je potrebno napraviti detaljnu analizu o utjecaju raspodjele energije i kako se ubrzanje bokida upoređuje prema konkurenciji.
„Mislim da je bio pomalo frustriran jer nije mogao više napadati pri novom startu,” objasnio je Krack. „To je nešto što trebamo istražiti.“
„Naše prianjanje nije bilo dobro, i to je ono što on uglavnom osjeća. Naravno, iz vozačeve perspektive, prvo dolazi frustracija. To je prva stvar.”
„Ali onda, drugo, pomisliš da možda drugi vozači raspoređuju energiju drugačije ili je koriste na drugačiji način. Dakle, moramo to analizirati.”
„Važno je da razlikujemo šta je stvarni problem, jer to može biti komentar koji nas pogrešno vodi u budućnosti. Ali razumijem zašto je to rekao, jer to je bio njegov osjećaj u tom trenutku kada su ga svi prestigli.“
