Pobjednik četiri utrke, Carlos Sainz, bio je jedan od najpoželjnijih slobodnih vozača pred sezonu 2025., a njegova vožnja do osmog mjesta u Džedi jasno je pokazala zašto se Williams borio da ga dovede.

Čim je Carlos Sainz postao dostupan za sezonu 2025., šef Williamsa, James Vowles, želio ga je u svom timu. Nije se radilo samo o prestižu dovođenja vozača sa četiri pobjede, već o tome da se osigura vozač sa bogatim strateškim i tehničkim znanjem.

Ovogodišnja utrka u Saudijskoj Arabiji to je i pokazala. Kada je njegov timski kolega Alex Albon imao Isacka Hadjara na repu tokom druge dionice utrke, Sainzu je naređeno da uspori kako bi Albon ostao unutar DRS dosega, čime bi imao alat da se obrani od vozača Racing Bullsa. Strategija je urodila plodom i Williams je osvojio šest bodova koji im olakšavaju put do petog mjesta u poretku konstruktora.

Ko bi to mogao bolje izvesti od Sainza – na kraju krajeva, upravo je on tu DRS taktiku pretvorio u pobjedničku strategiju prije godinu i pol dana.

Sličnosti sa Velikom nagradom Singapura iz 2023. bile su očite u Sainzovoj spremnosti da vuče Albona naprijed. Tada je Sainz vukao Landa Norrisa kako bi spriječio Georgea Russella da ih pretekne u posljednjim krugovima i time ostvario jedinu pobjedu te sezone koja nije pripala Red Bullu.

Ulozi su ovaj put bili nešto manji – cilj je bio osigurati osmo i deveto mjesto za Williams, iako je to za tim iz Grovea bilo gotovo jednako važno.

S obzirom na tvrdnje Jamesa Vowlesa da Williams neće trošiti mnogo svojih ograničenih resursa na bolid za 2025., ostvarivanje što većeg broja bodova u ranoj fazi sezone bit će ključno za konačan plasman – naročito ako timovi, koji se bore za peto mjesto nastave razvijati tokom godine.

Sainz očigledno sve bolje razumije zahtjeve Williamsovog bolida. Gledajući primjer Lewisa Hamiltona, Sainzove zamjene u Ferrariju, koji je primijetio da je upravljanje bolidom sa Ferrarijevim pogonskim sklopom iznenađujuće drugačije; naročito veće korištenje kočenja motorom pri ulasku u zavoje, što je nešto što Hamilton tek treba potpuno razumjeti.

Kod Sainza je situacija obrnuta – nikada ranije nije vozio bolid sa Mercedesovim motorom, pa je vjerovatno morao više oslanjati na osjećaj kočenja pri ulasku u zavoje – pod pretpostavkom da vrijedi suprotna logika.

Istina je da je Sainz bio znatno bolji u Bahreinu nego na prve tri utrke. Pobijedio je Albona u kvalifikacijama i zauzeo osmo mjesto na startu, ali je priznao da se upuštao u borbe koje je vjerovatno trebao izbjegavati – a duel sa Tsunodom okončao mu je utrku nakon sudara koji je napravio veliku rupu na bočnoj stranici bolida.

Zato je Španjolac u Džedi nastupio sa više opreza. Bio je dva mjesta bolji u kvalifikacijama i osigurao šestu startnu poziciju, ali nije ulazio u nepotrebne borbe sa Hamiltonom i Norrisom iza sebe – znao je da bi imao više štete nego koristi pokušavajući po svaku cijenu zadržati šesto ili sedmo mjesto.

Iako je tim znao da može računati na Sainza da DRS taktiku izvede u završnim fazama utrke, španjolski vozač je priznao da je bio pomalo neodlučan.

„Tim mi je rekao da omogućim DRS Alexu kako Hadjar ne bi imao šansu da nas pretekne,“ rekao je Sainz. „To je uvijek neugodno jer osjećate da se izlažete riziku, pogotovo na brzoj stazi gdje DRS ima veliki učinak. Uvijek ste malo nervozni jer znate da ne smijete napraviti ni najmanju grešku – udarite u zid ili slično, i gotovo je.“

„Ali na kraju se isplatilo i uspio sam pokazati svoj tempo u posljednjem krugu; imao sam mnogo brzine, što je jako dobar znak.“

„Nije isto kad taktika potekne od vas samih, jer tada ste 100% sigurni – kad dolazi od tima, uvijek se malo teže potpuno prepustite jer vam nije prirodna. Ali mislim da smo na kraju donijeli pravu odluku.“

Posljednjih godina, Williams je rijetko imao i bolid i vozače da se strateški postavi tako da oba vozača osvajaju bodove; bilo je trenutaka prošle sezone kada su Albon i Colapinto bili u top 10, kao i na haotičnoj Velikoj nagradi Mađarske 2021., kada je Russell rekao timu da prioritet daju Nicholasu Latifiju kako bi osigurali najveći novčani prihod u gotovo četiri godine.

Sada, kada je Sainz gotovo potpuno integrisan u tim, i uz konkurentan bolid iz sredine poretka, budućnost Williamsa izgleda mnogo svjetlije. Vowlesove reforme u pozadini možda će trebati više vremena da se potpuno ostvare, ali prvi rezultati su već vidljivi. Utrke poput Džede pokazuju tačno zašto su Williams i Vowles toliko dugo željeli Sainza. Sada kad ga imaju, i kad je uhvatio tempo, ovo bi mogla biti početna tačka za češće uspjehe – pod uslovom da FW47 ostane konkurentan tokom 2025. godine.