Red Bull je odlučio jasno odgovoriti na sve glasnije špekulacije koje su se pojavile nakon pojave novog stražnjeg krila na RB22 bolidu. U trenutku kada je Ferrari predstavio svoju evoluciju takozvanog “Macarena” krila, mnogi su brzo zaključili da tim iz Milton Keynesa jednostavno prati isti koncept. Međutim, informacije koje dolaze iz tehničkih krugova otkrivaju potpuno drugačiju sliku.
Iako oba rješenja na prvi pogled imaju sličan cilj, priča iza Red Bullovog koncepta seže mnogo dalje unazad. Prema podacima koje iznosi AutoRacer, ovaj projekt nije nastao kao reakcija na Ferrari, već kao dio dugoročnog razvoja koji traje već mjesecima, pa čak i duže.
U periodu bez utrka, timovi su maksimalno iskoristili filmske dane kako bi testirali i validirali ključne nadogradnje. Dok je Mercedes fokus stavio na optimizaciju bolida u osjetljivoj početnoj fazi sezone, Ferrari i Red Bull su taj prostor iskoristili za provjeru velikih paketa koji će biti predstavljeni u Miamiju. Upravo u tom kontekstu, Red Bull je na stazu donio svoje novo rješenje stražnjeg krila koje je odmah izazvalo pažnju.
Važno je naglasiti da Red Bullovo “rotaciono” krilo nije nastalo preko noći. Naprotiv, tim je još tokom ljeta 2025. godine predstavio ovaj koncept FIA-i, što jasno pokazuje da je riječ o samostalnom projektu, a ne kopiji Ferrarijevog rješenja. Kao i u slučaju Ferrarija, razvoj je trajao dugo, uz niz iteracija prije nego što je verzija bila spremna za izlazak na stazu.
Tehnički gledano, razlike između dva pristupa su značajne. Red Bull je zadržao centralni aktuator i razvio sistem koji omogućava da se pokretni dio krila rotira unazad, prelazeći u ekstremniji položaj nego kod standardnih rješenja. Aktivacijom tog sistema povećava se razmak između elemenata krila, čime se dodatno smanjuje otpor zraka.
Sa bočne strane, jasno se vidi koliko je ovaj koncept agresivan. Pokretni element se podiže iznad svoje uobičajene pozicije, ostajući povezan s ostatkom strukture putem bočnih nosača. Upravo taj detalj čini Red Bullovo rješenje još radikalnijim u odnosu na Ferrari, koji koristi drugačiji pristup raspodjeli opterećenja i aktivaciji krila.
Međutim, uprkos razlikama u dizajnu, cilj oba tima je identičan – smanjiti otpor zraka i povećati maksimalnu brzinu na pravcima. U eri novih pogonskih jedinica, gdje je električni dio strogo ograničen, svaki dodatni kilometar na sat ima ogroman značaj.
To je posebno važno u situaciji u kojoj se timovi suočavaju s ograničenjima energije tokom kruga. Brži bolid na pravcu znači manju potrošnju energije i bolju raspodjelu snage, što direktno utiče na ukupni tempo. Upravo zbog toga ovakva rješenja postaju ključna u borbi za performanse.
Ferrari, koji prema informacijama sa staze još uvijek ima određeni zaostatak u performansama pogonske jedinice, kroz ovakva aerodinamička rješenja pokušava nadoknaditi razliku. S druge strane, Red Bull traži način da se vrati u borbu nakon slabijeg početka sezone, gdje su problemi sa šasijom i aerodinamikom bili očigledni.
Ono što postaje sve jasnije jeste da će se u nastavku sezone borba voditi upravo na ovakvim detaljima. Kako se performanse pogonskih jedinica budu izjednačavale, sve veći značaj imat će aerodinamička efikasnost i inovacije koje na prvi pogled djeluju kao sitnice.
Red Bullov potez pokazuje da tim iz Milton Keynesa ne reaguje na konkurenciju, već razvija vlastiti put. Ujedno, ova situacija potvrđuje koliko je razvoj u modernoj Formuli 1 kompleksan i dugoročan proces, gdje rješenja koja danas vidimo na stazi zapravo potiču iz ideja starih mjesecima ili čak godinama.
