Početak sezone za tim iz Milton Keynesa otkriva dublje probleme nego što to na prvi pogled sugeriraju same brojke po krugu. Iako RB22 na određenim dijelovima staze pokazuje solidan potencijal, podaci prikupljeni između Melbournea i Shanghaia jasno ukazuju na ključni zaključak: osnovni limit ovog bolida nije snaga pogonske jedinice, već balans između aerodinamike i mehaničkog prijanjanja.

Unutar Red Bulla postoji uvjerenje da dio trenutnog zaostatka u odnosu na vodeće timove proizlazi iz agresivnog razvojnog pristupa iz prošle sezone. Tada su kasne nadogradnje na RB21 uticale na smjer razvoja, što se sada reflektuje kroz neusklađenost različitih performansnih segmenata na RB22.

Detaljna analiza krugova Maxa Verstappena i Isacka Hadjara u Shanghaiu otkriva vrlo specifično ponašanje bolida – RB22 se ponaša gotovo kao dva različita bolida, u zavisnosti od tipa zavoja. U sporim zavojima problemi su najizraženiji. Verstappen je na ukosnici bio čak 8 km/h sporiji od Kimija Antonellija, što jasno ukazuje na nedostatak mehaničkog prianjanja. Taj deficit dodatno dolazi do izražaja na izlazu iz zavoja, gdje Mercedes ranije prelazi na gas, dok Red Bull zahtijeva znatno progresivnije doziranje snage.

U tim uslovima aerodinamika ima ograničen uticaj, a performanse zavise prvenstveno od mehaničkog gripa. RB22 u tom segmentu pokazuje slabosti, uz izraženo podupravljanje koje vozača prisiljava na oprezniji pristup. Upravo taj nedostatak prianjanja čini bolid nepredvidivim u najsporijim dijelovima staze.

Dodatni faktor predstavlja i masa bolida. Iako je Red Bull demantovao tvrdnje da je RB22 teži za 20 kilograma, jasno je da višak mase negativno utiče na ponašanje pri niskim brzinama. Veća masa povećava inerciju, otežava zadržavanje brzine kroz sredinu zavoja i smanjuje efikasnost prenosa snage na izlazu.

S druge strane, slika se značajno mijenja u srednje brzim zavojima. U tim sekcijama RB22 pokazuje daleko bolji nivo performansi, uz stabilan prednji kraj i sposobnost održavanja visoke brzine kroz zavoj. To ukazuje da bolid generira konkurentan nivo downforcea kada aerodinamika dolazi do izražaja.

Međutim, najzanimljiviji podaci dolaze sa pravaca. Nakon početne faze ubrzanja, Red Bull gubi performanse u drugom dijelu pravca. RB22 ranije ulazi u fazu ograničenja isporuke energije, što ukazuje na bržu potrošnju električne energije tokom kruga. To otvara dva ključna pitanja: da li slabiji izlazi iz sporih zavoja prisiljavaju bolid na veću potrošnju energije kako bi nadoknadio ubrzanje, ili je tim svjesno smanjio agresivnost postavki motora nakon problema koje je Hadjar imao u Australiji.

Analize performansi pogonske jedinice iz Melbournea smjestile su Red Bull odmah iza Mercedesa, pa čak i ispred Ferrarija u kvalifikacijama. Međutim, prema procjenama konkurenata, ta slika nije potvrđena u Shanghaiu, što dodatno naglašava nedosljednost performansi.

Kod ovih generacija bolida, ključni pokazatelj nije maksimalna brzina, već tačka na pravcu u kojoj bolid prestaje ubrzavati. Upravo taj trenutak najbolje odražava ukupnu efikasnost sistema. U tom kontekstu, problemi Maxa Verstappena postaju logična posljedica ponašanja bolida.

Vozač Red Bulla trenutno ne traži samo granicu performansi, već mora upravljati bolidom koji ne nudi linearan odgovor kroz krug. Ulazak u zavoj, prolazak kroz sredinu i izlaz zahtijevaju konstantnu prilagodbu, što je posebno izraženo jer Verstappen preferira oštar i precizan prednji kraj – nešto što RB22 za sada ne može pružiti u sporim sekcijama.

RB22 u ovom trenutku ne uspijeva povezati sve ključne performansne elemente u jednu koherentnu cjelinu. Upravo taj nedostatak kontinuiteta, više nego apsolutni nedostaci u pojedinim segmentima, predstavlja najveće ograničenje bolida na početku sezone. Prve nadogradnje očekuju se već u Japanu, gdje će Red Bull pokušati napraviti prvi ozbiljan korak naprijed.