Neki navijači možda neće povjerovati, ali McLarenova posvećenost jednakosti i fer odnosu između svojih vozača je stvarna. Međutim, pitanje je može li to preživjeti sve veću žestinu borbe na vrhu.

Povremeni ispadi između Oscara Piastrija i Landa Norrisa – i njihovog McLarena – prošle godine bila su tek najava onoga što se već odvija u 2025. i onoga što tek dolazi. Max Verstappen možda polako smanjuje zaostatak, ali borba za naslov vozača je ona koju mogu izgubiti samo McLarenovi vozači.

Za razliku od prošle sezone, kada je Norris u drugom dijelu godine lovio Verstappena, dok se McLaren mučio uskladiti svoju filozofiju jednakosti sa praktičnom potrebom da povremeno da prednost Norrisu nad Piastrijem, ovog puta radi se o direktnom obračunu dvojice McLarenovih vozača.

To je Piastrija i Norrisa gurnulo u situaciju kakvu ranije nisu iskusili. Tenziije i pritisak neminovno će rasti, stavljajući McLarenova interna pravila pod ultimativni test opterećenja.

U prvih 17 trka sezone McLaren je svoje vozače vodio gotovo besprijekorno, izglađujući frikcije čim bi se pojavile i čuvajući odnos povjerenja sa obojicom. Sada već čuvene papaya pravila funkcionisala su jednako učinkovito kao i MCL39, omogućivši timu da proslavi drugi uzastopni konstruktorski naslov sa šest trka (i tri sprinta) prije kraja sezone.

Ipak, pred McLarenom je izazov koji mora položiti – test koji počinje sada, a možda je i već počeo prošlog vikenda na Marina Bay stazi. U Formuli 1 sve se gura do krajnjih granica; cilj je natjerati svaki dio sistema da radi na maksimumu – nema polovičnih rješenja.

Tolerancija praktički ne postoji u ovoj kategoriji motorsporta; imperativ je iscijediti i posljednju kap performansi.

U tom se kontekstu papaya pravila mogu pravilno smjestiti: skup smjernica koje nova McLarenova era traži od vozača (i drugih) – svojevrsni kodeks fair playa osmišljen da vozačima pruži slobodu međusobnog utrkivanja.

U praksi, Norris i Piastri imaju dva autoriteta koji nadziru njihovo ponašanje na stazi: panel sportskih sudija i sam tim, koji procjenjuje i donosi odluke – kako smo vidjeli više puta ove i prošle godine. Do sada je to sa timske strane bilo uspješno: vozači su poštovali upute, a konstruktorska titula je osigurana – no pravi test, onaj koji će zaista izazvati sistem, počinje sada.

Historija F1 uči da se najteži sudari događaju kada dvojica kandidata za naslov uđu u odlučnu fazu: tačku bez povratka, kada više nema vremena za nadoknadu. Kada vozač uđe u završnicu u borbi za titulu, letvica tolerancije često se podiže; brojni su primjeri onih koji su, u potrazi za ciljem, posegnuli za taktikama i manevrima koji prelaze granicu prihvatljivog.

Rizikujući da rasplamsamo navijačke strasti, spominjajući neke: Michael Schumacher protiv Jacquesa Villeneuvea u Jerezu 1997. i protiv Damona Hilla u Adelaideu 1994.; Ayrton Senna protiv Alaina Prosta u Suzuki 1990.

Podjednako relevantan, posebno u kontekstu Singapura, jest primjer Velike nagrade Japana 1989., kada su tadašnje McLarenove timske kolege Senna i Prost završili zajedno u šikani Suzuke.

“Senna – ima li nešto u rukavu ili će pokušati nešto očajno?” – pitao se James Hunt u BBC-jevom komentaru samo nekoliko trenutaka ranije.

Bilo je itekako ovo drugo. Fizika manevra bila je jednostavna: Senna je kasno zaronio po unutrašnjoj liniji, što je zahtijevalo od Prosta da ga pusti ili će se sudariti.

“Svaki put kada započnemo razgovore savozačima uvijek sebi, kao polazište, napomenemo: ovo je teško,” rekao je šef McLarena Andrea Stella u Singapuru.

“Jer ovo je jedino područje u kojem, kada se utrkujete kao ekipa, zapravo ne možete imati potpuno isti interes za oba vozača, budući da oni žele slijediti vlastite ambicije.

“I to je temeljno načelo našeg načina utrkivanja u McLarenu – želimo zaštititi koncept pustite ih da se utrkuju. Znamo da čim usvojite taj koncept nailazite na poteškoće. S tom sviješću, morate biti temeljiti i imati integritet u pristupu.”

“Veoma sam ponosan na to kako su Lando i Oscar do sada bili dio procesa, jer ako smo uspjeli navigirati kroz ovaj, recimo, teži dio utrkivanja, to je zato što imamo Landa i Oscara na brodu. Oni su uložili sjajan doprinos i zato je do sada bilo uspješno, a zasigurno ćemo naporno raditi da tako bude do kraja sezone i u godinama koje dolaze.”

Najteži dio – pravi stres-test ovog internog “pravilnika” – počinje sada. U narednim trkama mogu se dogoditi i stvari izvan kontrole tima koje će utjecati na poredak, no svi se nadaju finalu u kojem će se Piastri i Norris bod po bod boriti sve do karirane zastave na Yas Marini.

Što smo bliže kraju, pritisak će rasti i atmosfera će biti nealektrizirana. Vozači će početi voziti ne samo s mišlju o ishodu svake utrke, već prije svega o bodovima za prvenstvo – koji će neminovno postati jedini stvarni cilj.

U tom kontekstu, primjena papaya pravil mogla bi biti daleko manje jednostavna nego što se vidjelo do sada. Zamisliti reprizu onoga što se dogodilo u Monzi – kada je Piastri poslušao timske upute i prepustio poziciju Norrisu – u hipotetičnom (ali mogućem) finalu sezone u Abu Dhabiju nipošto nije zagarantovano.

To će biti važan ispit filozofije iza papaya pravila, jer je ovdje povjerenje višedimenzionalno: Piastri i Norris moraju vjerovati jedan drugome na stazi, ali i vjerovati da tim djeluje potpuno pravedno.

U slučaju Prosta i Senne u McLarenu, raspad odnosa bio je potpun jer su prvo prestali vjerovati jedan drugome, a onda je svaki od njih počeo sumnjati da tim favorizira onog drugog.

“Moramo zadržati viši stepen sofisticiranosti i detalja jer postoji toliko elemenata koje treba uzeti u obzir,” pojasnio je Stella.

“I moramo osigurati da ne donosimo prebrze zaključke, moramo biti precizni jer je u igri mnogo toga – ne samo bodovi za prvenstvo nego i povjerenje naših vozača u način na koji djelujemo kao tim.”

“I to je, ako ništa, još temeljnije od samih bodova, pa ćemo primijeniti svu potrebnu preciznost u ovakvim slučajevima i voditi sve potrebne razgovore.”