Lando Norris objasnio je kako mu je mentalni reset nakon ljetne pauze, uz lekcije naučene od timskog kolege Oscara Piastrija, pomogao da se nosi sa pritiskom, preokrene sezonu i osvoji svoju prvu titulu Formule 1. Norris je otvoreno govorio o periodu kada je privremeno izgubio vodstvo u prvenstvu od Piastrija, o borbi s vlastitim očekivanjima i o trenutku u kojem je shvatio da mora postati mentalno čvršći ako želi stići do vrha.
Norris je naglasio da je tokom prve polovine sezone bio pod većim pritiskom nego ikad ranije. Piastri je u tom periodu bio bolji, što je Britanca primoralo na duboku unutrašnju rekonstrukciju. Nakon ljetne pauze pojavila se nova verzija njega: hladnija, fokusiranija, sposobna izdržati tempo borbe za naslov. Rezultat toga bile su dvije pobjede i četiri nova podijuma — momentum koji ga je doveo do šampionske pozicije.
„Prva sezona je bila veoma teška, i siguran sam još teža za druge. Tim mi je dao nevjerovatan bolid ove godine koji mi je u mnogo situacija jako olakšao život,“ rekao je Norris.
Naglasio je doprinos svog timskog kolege:
„Ponekad sam se mučio protiv Oscara, koji je uradio nevjerovatan posao. Drago mi je što sam imao Oscara posljednje tri godine, iako je još uvijek mnogo noviji u svemu od mene. Mnogo sam naučio od njega i često me natjerao da izgledam lošije,“ istakao je on.
Zatim je dodatno pojasnio koliko mu je rivalitet u istom garažnom prostoru značio:
„Uspio sam mnogo naučiti od Oscara i bez toga ne bih bio vozač kakav sam danas, isto kao i sa Carlosom [Sainzom] i Danielom [Ricciardom], ali Oscar me natjerao da kopam dublje nego ikad. Do sredine sezone on je bio bolji od mene i radio bolji posao iz sedmice u sedmicu.“
Norris je detaljno objasnio kada je došlo do mentalne prekretnice:
„Nakon Zandvoorta je bilo teško. Ali imao sam dobru pauzu i uradio sam sve što je trebalo. To nije samo bolje vožnje na stazi — mnogo je stvari u pozadini koje sam morao uraditi lično da bih bio jači i otporniji, da iz sebe izvučem više — bilo da je to delta kruga, sitnice koje niko neće znati godinama. Sve je to dio ta dva boda [razlike u prvenstvu].“
Britanac je jasno naglasio koliko je malo nedostajalo da sve propadne:
„Dovoljno bi bilo da jednu stvar nisam uradio dovoljno dobro i danas se ne bih smijao. Najviše želim uživati u trenutku, ali i čestitati Oscaru i Maxu, naravno, što su nas posljednjih mjeseci natjerali da pucamo po šavovima.“
Norris sada ima ono što je godinama čekao — titulu osvojenu u godini u kojoj je mentalno postao čvršći nego ikada, naučio iz vlastitih slabosti i prihvatio borbu protiv najtežeg mogućeg timskog mjerila. Njegove riječi otkrivaju da je naslov osvojen ne samo brzinom, nego i tišinama, pritiskom, greškama, padovima i rastom koji se ne vidi na TV-u — nego na vremenskoj tabli, na papiru, i na kraju, u historiji.
