Samo pet F1 utrka u historiji je osvojeno s 17. ili niže startne pozicije. Jedna od njih bila je Velika nagrada Japana 2005. godine, uz senzacionalnu vožnju Kimija Räikkönena.
Kažu da je Suzuka staza za prave vozače, a ako je to tačno, onda je Kimi Räikkönen 9. oktobra 2005. to i dokazao.
U Japan je tada 25-godišnji Finac stigao već bez šansi za naslov prvaka, jer je njegov zaostatak za novim prvakom Fernandom Alonsom iznosio 23 boda, uz dvije utrke do kraja.
Tadašnje kvalifikacijsko pravilo značilo je da su vodeći morali voziti u kasnijem dijelu sesije po kiši, pa je Raikkonen postavio vrijeme 2:02.309, čak 16 sekundi sporije od najboljeg. Uz to je ionako imao kaznu od 10 mjesta zbog promjene motora.
Sa Alonsom, Räikkönenom i njegovim timskim kolegom Juanom Pablom Montoyom koji su startali od 16. do 18. mjesta, bilo je jasno da će glavni favoriti morati probijati se kroz poredak – osim drugog vozača Renaulta, Giancarla Fisichelle, koji je imao veliku prednost, startavši treći, iza Ralfa Schumachera (Toyota) i Jensona Buttona (BAR-Honda).
Alonso je imao najbolji start, probivši se s 16. na 8. mjesto, dok je Räikkönen napredovao pet pozicija do 12., a Montoya je izletio sa staze u borbi sa Jacquesom Villeneuveom.
Alonso se zatim 20 krugova mučio iza Michaela Schumachera, dok je Räikkönen u međuvremenu u kratkom roku pretekao Felipea Massu, Antonia Pizzoniu i Villeneuvea, a zatim i Christiana Kliena, pa se na 14. krugu našao sedmi – odmah iza Alonsa.
Iako su tada bolidi lakše pratili jedni druge nego danas, preticanja nisu bila jednostavna u eri prije DRS-a, pa su tri preticanja u tri kruga bila prava rijetkost. Šest krugova kasnije Alonso je izveo sada već legendaran manevar sa vanjske strane Schumachera u zavoju 130R, no otišao je u boks četiri kruga prije Ferrarija i Räikkönena, koji je vozio sa manje goriva i izašao ispred Renaulta.
Nakon što je Schumacher blokirao točkove u šikani, Räikkönen ga je pretekao sa vanjske strane u prvom zavoju, zatim u drugom krugu zaustavljanja prošao i Buttona i Marka Webbera. Finac je bio posljednji koji je otišao u boks, u 45. krugu od ukupno 53, izašavši 5,5 sekundi iza vodećeg Fisichelle. Za samo četiri kruga razlika je pala na pola sekunde.
Pod pritiskom, Fisichella je bio previše defanzivan u zadnjoj šikani pretposljednjeg kruga, ostavivši otvoren prostor na pravcu do prvog zavoja. Räikkönen je to nemilosrdno iskoristio i preoteo pobjedu u posljednjem trenutku – u trijumfu koji se i danas smatra njegovom najboljom vožnjom u Formuli 1.
„Mislim da je to bila jedna od mojih najboljih utrka ikada, uz mnogo truda, i stvarno sam uživao,“ rekao je Kimi nakon utrke. „S obzirom na sve probleme koje smo imali ovdje, otići sa pobjedom je jednostavno fantastično.”
“Vozio sam koliko sam mogao i bolid je postajao sve bolji. Nakon drugog zaustavljanja uspio sam dovoljno sustići Fisichellu da ga napadnem – i to sam učinio. Prošao sam ga u prvom zavoju zadnjeg kruga; to je bila ona prilika koju moraš iskoristiti.“
Fisichella je dodao: „Tim mi je rekao da mi se Kimi brzo približava nakon zadnjeg stajanja, a uhvatio me vrlo brzo – posebno kad me u 130R zadržao vozač koji je kasnio za krug, što me koštalo dosta vremena. Bio je vrlo brz u završnom dijelu kruga i dao sam sve od sebe da ga zadržim, ali on je zadržao liniju u prvom zavoju – i to je bilo to.“
Uprkos Räikkönenovoj pobjedi, dvostruko postolje Renaulta sa Fisichellom i Alonsom okrenulo je situaciju u poretku konstruktora – Francuski tim je sada imao dva boda prednosti umjesto zaostatka, a naslov je Alonso potvrdio u Kini. McLaren je na slijedeći konstruktorski naslov morao čekati sve do 2024. godine.
