Graeme Lowdon se prisjetio emotivnih i logističkih izazova s kojim su se on  Marussia suočili nakon kobne nesreće Julesa Bianchija na Velikoj nagradi Japana 2014. godine.

Lowdon, koji je bio izvršni direktor i sportski direktor Marussie od 2012. do 2015. godine, opisao je to razdoblje kao „najteže vrijeme” koje je ikada doživio u šampionatu. Britanac je vodio tim iz Banburyja u trenutku kada je došlo do tragične smrti Julesa Bianchija.

Danas se navršava deset godina od Bianchijeve smrti, devet mjeseci nakon stravične nesreće na Suzuki, gdje se Francuz, u izuzetno teškim vremenskim uslovima, sudario sa vozilom za izvlačenje bolida. Zbog teških povreda stavljen je u indukovanu komu, a preminuo je 17. jula 2015.

„Najgore vrijeme koje sam imao u ovom sportu definitivno je bilo 2014. i zatim cijela 2015. godina,” rekao je Lowdon u High Performance podcastu.

„Najgora stvar koja se može desiti u ovom sportu, bez ikakve sumnje, nije gubitak šampionata ili nešto slično. Najgore je kada se neko povrijedi,” dodao je Lowdon, koji sada vodi Cadillac, koji će debitovati 2026.

„I to se ne dešava samo vozačima – mi putujemo sa velikim brojem ljudi širom svijeta. Kada se neko iz tima povrijedi, to je užasno.”

„Našli smo se u Suzuki 2014. godine. Vrlo izazovni vremenski uslovi. Jules je tada doživio nesreću i vrlo brzo smo se našli u situaciji gdje imamo ozbiljno povrijeđenog vozača.”

Govoreći o trenutku kada je shvatio da se Bianchi sudario sa vozilom za izvlačenje, Lowdon je rekao:

„Čim sam to vidio, pomislio sam: ne, ovo neće biti dobro nikako. Ali zapravo nemate pojma šta se tačno dešava u tom trenutku.”

„Nismo dobijali nikakav odgovor preko radia, što nije dobar znak. Ali opet, moguće je bilo da je bolid ugašen ili tako nešto. Još uvijek ne znaš tačno šta se dešava.”

„Sjećam se da sam skočio sa pit walla i odmah otišao prema medicinskom centru. U Suzuki se zapravo prilično lako stiže do njega, što je bilo dobro. Ali sve je bilo zatvoreno. Niko nije mogao da uđe.”

„Kad smo shvatili da je stanje ozbiljno, znali smo da će ga prebaciti u bolnicu. Ja i John Booth, koji je vodio tim zajedno sa mnom, odmah smo sjeli u auto i krenuli tamo.”

Tadašnji F1 šef Bernie Ecclestone organizovao je da Bianchijeva porodica bude prebačena u Japan kako bi bila uz njega.

„Porodica je došla i još uvijek razmišljam o tome. Šta su oni mogli misliti dok su ulazili u avion u Francuskoj i kretali prema Japanu? Treba dosta vremena da se stigne tamo. A kad sletiš u Japan, čeka te još jedno putovanje. Sve je to dosta drugačije nego u Evropi. Ne mogu da zamislim šta su osjećali, krećući prema potpunoj neizvjesnosti.”

„Kao neko ko je tada bio odgovoran, osjećaš ogromnu odgovornost. Sjećam se trenutka kada su stigli u bolnicu… Kao roditelj, ne mogu da zamislim šta su mogli osjećati. A ipak, kad su ušli u sobu, njihova prva briga bila je kako smo mi. Stvarno, nikad nisam pričao o tome. Iz takvih trenutaka mnogo naučiš.”

„Meni je tada prioritet postala porodica. Nisam doktor. Kad se ovako nešto desi, pomisliš: zašto sam studirao inženjering?’”

„Ne mogu pomoći. Osjećaš se bespomoćno. Volio bih da sam doktor. Da mogu nešto popraviti. Imao si dobre doktore tamo, ali tada ne razmišljaš logično – to je sve emocionalno.”

„U toj situaciji jedini koji mogu pomoći Julesu su doktori. Mi smo tada mogli samo da se pobrinemo da porodica bude potpuno informisana. Dali smo sve od sebe da osiguramo da znaju da dobija najbolju moguću medicinsku njegu.”

„Mislim da nismo napustili bolnicu nekoliko dana. Samo smo našli neki ćošak i spavali na podu. Sjećam se kad sam napokon izašao nakon nekoliko dana – još sam imao opremu tima sa trke na sebi.”

„I tek kad izađeš vani, kad osjetiš sunce, shvatiš šta se zapravo dogodilo. Jules je bio u jako teškom stanju. Samo smo željeli pomoći njemu i njegovoj porodici.”

Tim se tada suočio i s problemom jer je slijedeća trka bila odmah nakon, u Rusiji. Nakon što su popravili bolid i pripremili rezervnog vozača Alexandera Rossija, odlučili su da nastupe samo sa jednim bolidom.

Lowdon, koji je na kraju napustio tim krajem 2015. godine nakon promjene vlasništva, dodao je da su na Velikoj nagradi Monaka 2015. nosili narukvice u Bianchijevo sjećanje – i da je svoju nosio od tada bez prestanka.

Značaj Monaka je bio u tome što je Bianchi 2014. tamo osvojio prve bodove za tim, devetim mjestom.

„Na kraju smo odlučili napraviti ove narukvice za sve članove tima – samo za nas, nismo ih dijelili. Na njima piše: Monaco 2014 P8. Ako pogledate na Googleu, vidjet ćete da piše P9 jer smo dobili kaznu. Ali za nas – P8,” rekao je sa smiješkom. „I piše #JB17.”

„Dali smo svima u timu narukvicu s idejom da, ako si mehaničar koji radi na bolidu, možeš s vremena na vrijeme pogledati na ruku i podsjetiti se na Julesa, koji je tada još uvijek bio u bolnici, samo nekoliko kilometara dalje.”

Zaključio je:

„Nisam je skinuo od 2015. godine. I ako danas pogledate po paddocku, vidjet ćete i druge ljude iz različitih timova kako ih i dalje nose.”