S krajem jedne i početkom nove godine, u Formuli 1 zatvara se jedno poglavlje i otvara drugo. Sezona 2026. često se opisuje kao jasan rez – nova Formula 1 pod pritiskom potpuno novih pogonskih sklopova, izmijenjene aerodinamike, dolaska Audija i Cadillaca, te povratka Fordovog imena u svijet jednosjeda. Tehnički ciklus koji je upravo završen postavio je inženjerima niz izazova. Prvo Red Bull, a zatim i McLaren, bili su proizvođači koji su najbolje protumačili aerodinamiku, mehaniku i ponašanje guma u eri efekta tla. Međutim, to znanje je samo djelimično prenosivo na novu generaciju bolida.
Aktivna aerodinamika neće radikalno promijeniti način na koji se razumiju koncepti koji su obilježili posljednje četiri godine. S aspekta karoserije, vizuelni kontinuitet s aktuelnim jednosjedima bit će veći nego što se možda očekuje, barem kada su u pitanju prvi prototipovi. Drugim riječima, bolidi 2026. godine neće u potpunosti prekinuti s prošlošću – barem ne na samom početku.
Bolidi Formule 1 za 2026. neće se u potpunosti odvojiti od sadašnjosti, ali se ni istinski vratiti u prošlost. Spušteni bočni usisnici, danas u potpunosti integrisani u aerodinamički i termalni koncept, u velikoj mjeri će ostati ključni dio dizajna. Aerodinamička ograničenja su prije svega volumetrijska, a ne strogo vezana za broj ili tačan položaj elemenata. Upravo raspored prostora može napraviti veliku razliku, posebno u domenu hlađenja, koji ostaje područje s najviše slobode.
Na aerodinamičkom planu, krila će biti pravo igralište novih pravila. Uvođenje aktivne aerodinamike ne posmatra se kao puki trik za lakša preticanja, već kao promjena same uloge krila. FIA-ina pravila ne propisuju koliko elemenata treba koristiti niti gdje ih tačno postaviti, već definišu šta ti elementi moraju raditi. Jedina prava tačka prekida mogla bi biti arhitektura zadnjeg krila, koje će po pravilniku morati imati dvostruki nosač. Sve ostalo ostaje otvoreno za tumačenje.
Sa mehaničke strane i u domenu ovjesa, 2026. donosi svojevrsni povratak unazad. Podnica s Venturijevim kanalima na bolidima iz 2025. godine generisala je preko 1.500 kilograma downforcea pri brzini od oko 200 km/h. S novim pravilima, njen doprinos efektu tla smanjen je za više od 40 posto, a izostanak direktnih Venturijevih kanala znači da mehanički rad više neće biti toliko fokusiran na održavanje ekstremno niske i stabilne platforme.
Prema dostupnim informacijama, očekuje se djelimičan povratak tzv. “rake” postavkama, u stilu bolida iz perioda 2020.–2021., ali ne u onako naglašenoj formi kakvu je, primjerice, imao Red Bull iz tog vremena. Nije iznenađenje ni to što se više timova ponovo okreće prednjem push-rod ovjesu. Kako je već ranije ekskluzivno zabilježeno kod Ferrarija, a zatim i Red Bulla, prisutan je opći povratak ovoj arhitekturi. Pravila za 2026. smanjuju vrijednost aerodinamički ekstremnih rješenja, a povećavaju značaj jednostavnosti i čitljivosti dizajna. Uz niža ukupna opterećenja i bez kompleksnosti Venturijeve podnice, prednost pull-rod rješenja se smanjuje, dok ostaje njegova složena integracija u monokok.
Ipak, 2026. bi se mogla odlučivati – možda i prije svega – u području o kojem se iznenađujuće malo govori: gorivu.
U narativu novog tehničkog ciklusa, gorivo se često spominje tek kao simbol održive tranzicije. U stvarnosti, gorivo za 2026. godinu bit će sve samo ne neutralan element. Ono postaje prava projektna varijabla, oko koje se grade arhitekture novih pogonskih sklopova. Činjenica da gorivo mora biti 100 posto održivo ne znači da će ono biti isto za sve. “Održivo” je regulatorna, a ne hemijska definicija.
S ukidanjem MGU-H sistema i znatno većim udjelom električne energije, radni prozori motora postaju uži i osjetljiviji. U tom kontekstu, kompanije poput Shell-a, ExxonMobila, Petronasa ili Aramca više neće biti obični dobavljači, već punopravni tehnički partneri. Prednost bi mogli imati proizvođači i timovi koji se oslanjaju na već izgrađene ekosisteme dugogodišnje saradnje.
U slučaju McLarena, sporazum potpisan s Motulom, koji stupa na snagu 2026. godine, odnosi se na visokoučinkovita maziva, posebno za mjenjače i mehaničke sisteme, a ne na gorivo. McLaren će i dalje koristiti Mercedesov pogonski sklop, zajedno s gorivom razvijenim unutar Mercedesovog tehničkog ekosistema, historijski povezanog s Petronasom.
Zbog svega toga, sezona 2026. mogla bi ostati upamćena ne samo kao aerodinamička ili energetska borba, već i kao hemijska. Borba koja se vodi na samoj granici između pravilnika i njegove interpretacije, u području koje je dugo bilo u sjeni, ali bi se moglo pokazati presudnim.
