Fernando Alonso otkriva kako je tokom svog uspješnog WEC iskustva sa Toyotom shvatio koliko bi divno bilo imati pobjednički bolid i u Formuli 1. U premier klasi, dvostruki prvak tvrdi da nikad nije imao najbolje alate na raspolaganju, barem ne tako jasno kao u Svjetskom prvenstvu izdržljivosti, i volio bi da je to bilo tako.
U proljeće 2018. godine, dok je još uvijek bio vozač Formule 1, Alonso je iskoristio činjenicu da te godine nije bilo preklapanja između WEC-a i preimier klase kako bi učestvovao u najdužoj sezoni u historiji Svjetskog prvenstva izdržljivosti. Uz odobrenje McLarena i Zaka Browna, Španjolac je potpisao za Toyotu kako bi vozio njihov hypercar broj 8 zajedno sa Sebastienom Buemijem i Kazukijem Nakajimom.
Tokom tih deset utrka u Svjetskom prvenstvu u izdržljivosti, šest u 2018. i još četiri u 2019., Alonso je konačno mogao koristiti najbolje alate, daleko ispred ostalih. To ga je natjeralo da razmišlja o tome koliko bi divno bilo imati takav bolid i u Formuli 1, ali to se za sada još nije dogodilo.
Za volanom Toyotinog TS050 LMP1, Alonso je osvojio titulu svjetskog prvaka, kao i dvije pobjede na legendarnoj utrci 24 sata Le Mansa, koje nisu bile njegove jedine pobjede, ali su svakako bile najistaknutije. Dvostruki prvak je tokom te impresivne sezone dodao mnoge trofeje u svoju kolekciju sa uvjerenjem da ih može osvajati vozeći onako kako želi.
“Jer nikada nisam imao dobar bolid s kojim bih mogao dominirati, osim moje sezone u WEC-u sa Toyotom. U toj sezoni sam shvatio koliko bi divno bilo imati dominantan bolid i u Formuli 1, jer možete postizati sjajne rezultate i voziti kako želite,” rekao je Alonso u intervjuu za BBC.
“Tokom svoje karijere vozio sam bolide koji nisu bili najbolji u to vrijeme, čak i tokom mojih šampionskih godina. U 2005. McLaren je imao najbrži bolid, ali njihova pouzdanost je bila loša, a mi smo to nadoknadili i osvojili svjetsko prvenstvo. U 2006. imali smo vrlo sličan bolid, ali Ferrari i Michael su imali nekoliko više odustajanja, posebno ono na kraju u Japanu, i osvojili smo svjetsko prvenstvo,” dodao je.
Uz 43 godine i više od 400 utrka iza sebe, Alonso ostaje motivisan, vozeći na najvišem nivou sa čvrstim uvjerenjem da će doći godina kada će konačno imati pobjednički bolid. U 2025. to će biti vrlo teško, ako ne i nemoguće, ali 2026. predstavlja veliku priliku, a pored Adrianom Neweya već u redovima Aston Martina, postoje razlozi za san da najbrži i najdominantniji bolid bude zelene boje.
“Još uvijek se trudim i motivisan sam jer svake godine vjerujem da će to biti sezona u kojoj ću imati brz bolid. Postoji mlađa generacija navijača koja ulazi u Formulu 1 i ne zna mnogo o meni te me nikada nije vidjela kako pobjeđujem na utrci, a njih pokreću rezultati. Ali još uvijek se nadam da im mogu dokazati suprotno i imati brz bolid 2026. godine,” zaključio je Fernando Alonso.
