Ferrari je posljednjih sedmica ponovo došao u poziciju u kojoj njegov bolid može ozbiljno konkurisati za pobjede, ali je VN Meksika još jednom pokazala da sama brzina SF-26 nije dovoljna ako ekipa ne uspije povezati kvalifikacije, strategiju, tehničku pouzdanost i ponašanje svojih vozača u jednu cjelinu.

U Meksiku je Ferrari imao priliku završiti vikend pobjedom i potvrditi veliki napredak koji je pokazao nakon posljednjeg paketa nadogradnji. Umjesto toga, nakon utrke se ponovo više govorilo o propuštenoj prilici, odnosu Charlesa Leclerca i Lewisa Hamiltona i načinu na koji će Frederic Vasseur upravljati svojim vozačima.

Upravo je Vasseurova reakcija nakon utrke privukla veliku pažnju. Francuz nije direktno napao ni Leclerca ni Hamiltona, ali je vrlo jasno podsjetio da vozači moraju staviti interes Ferrarija ispred svojih pojedinačnih ambicija.

Takva poruka posebno je značajna jer Ferrari već godinama bira drugačiji pristup od nekih svojih najvećih rivala. Maranello ne gradi ekipu oko jednog jasno definisanog prvog vozača, već želi imati dvojicu dovoljno jakih vozača koji mogu pobjeđivati.

To sa sobom donosi očigledne prednosti, ali i rizik koji se u Meksiku jasno pokazao.

Leclerc i Hamilton su vozači koji žele pobjedu i nijedan od njih ne želi prihvatiti ulogu drugog vozača. Upravo zato njihova međusobna borba može Ferrariju donijeti dodatnu brzinu, ali i oduzeti rezultat kada se interesi dvojice vozača sudare s interesima ekipe.

Problem za Ferrari je što ovo nije prvi put ove sezone da je brzina bolida bila dovoljna za više nego što je konačni rezultat pokazao.

U Singapuru je SF-26 izgledao izuzetno konkurentno, a rivali su čak smatrali da je Ferrari imao najjači bolid. Ipak, kvalifikacije i kasnije strateške odluke spriječile su ekipu da potpuno iskoristi svoj potencijal.

U Austinu je Ferrari napravio novi korak naprijed. Nadogradnje su otvorile širi radni prozor bolida i omogućile vozačima da izvuku više iz SF-26, ali su problemi u kvalifikacijama i ograničenja motora ponovo ostavili ekipu bez rezultata koji je odgovarao stvarnoj brzini.

Meksiko je trebao biti prilika da se taj niz konačno prekine.

Ferrari je ponovo imao vrlo konkurentan bolid, Hamilton je krenuo s pole positiona, Leclerc je bio odmah iza, a ekipa je imala priliku kontrolisati utrku. Umjesto toga, međusobna borba vozača, Leclercova kazna i kasniji razvoj utrke otvorili su vrata Maxu Verstappenu i Red Bullu.

Upravo zato propuštena prilika u Meksiku izdvaja se više od nekih ranijih.

Ferrari više ne pokušava objasniti zašto nema brzinu. Brzina je sada tu. SF-26 je u posljednjim utrkama pokazao da može biti jedan od najbržih bolida na gridu i da posljednje nadogradnje donose ono što je ekipa očekivala.

Ali svaki put nedostaje drugi dio slagalice.

Jednom su to kvalifikacije, drugi put strategija, zatim motor, a u Meksiku je dodatni problem postala i borba dvojice vozača.

Vasseur je više puta naglašavao koliko je pobjeda važna ne samo zbog bodova nego i zbog samopouzdanja cijele ekipe. Ferrari je mogao iz Meksika otići s potpuno drugačijom atmosferom: s potvrdom da nadogradnje rade, da SF-26 završava sezonu u velikom usponu i da je ekipa ponovo spremna redovno pobjeđivati.

Umjesto toga, ponovo se govori o upravljanju vozačima, propuštenoj prilici i pitanju zašto Ferrari nije pretvorio brzinu u pobjedu.

Najveća frustracija za Ferrari zato više nije nedostatak potencijala. Potencijal postoji. Problem je što ga ekipa još uvijek ne uspijeva svaki put pretvoriti u rezultat.