Rasprava o budućim motorima u Formuli 1 odavno više nije samo pitanje tehnologije. Iza kulisa vodi se mnogo veća borba — ona za kontrolu nad budućnošću cijelog sporta.
Dok FIA i Formula 1 rade na definisanju pravila za novu generaciju pogonskih jedinica nakon 2030. godine, sve je jasnije da cilj više nije samo razvoj najnaprednije tehnologije. U vrhu sporta sada žele smanjiti politički utjecaj velikih proizvođača i vratiti veću kontrolu samoj Formuli 1.
Posljednjih godina Formula 1 doživjela je ogroman finansijski rast. Prihodi prvenstva porasli su s 2,1 milijarde dolara 2021. godine na gotovo 3,9 milijardi tokom 2025., dok su mnogi timovi prvi put počeli ostvarivati ogromne profite.
Takva situacija potpuno je promijenila odnos snaga između Formule 1 i proizvođača motora.
Kada su stvarana pravila za 2026., sport se nalazio u potpuno drugačijoj poziciji. Nakon Hondinog prvobitnog odlaska i Renaultovog povlačenja postojala je ozbiljna bojazan da bi Formula 1 mogla ostati samo na Ferrariju i Mercedesu kao proizvođačima motora.
Zbog toga su FIA i Formula 1 tada pristale na brojne kompromise kako bi privukle nove proizvođače. Strategija je kratkoročno uspjela: Honda se vratila, Audi je potvrdio ulazak, a Red Bull je pokrenuo vlastiti projekt motora uz Fordovu podršku.
Međutim, pet godina kasnije situacija izgleda potpuno drugačije.
Nova generacija pogonskih jedinica nije ostavila posebno pozitivan prvi utisak, dok su brojni vozači otvoreno kritikovali pretjeranu ovisnost o električnoj energiji, upravljanju baterijom i potrebu za konstantnim čuvanjem energije tokom kvalifikacijskih krugova i utrka.
Istovremeno, Formula 1 više nije finansijski zavisna od proizvođača kao ranije.
Upravo zato FIA-in direktor za jednosjede Nikolas Tombazis posljednjih sedmica sve otvorenije govori o potrebi da sport zaštiti svoju budućnost od promjena u automobilskoj industriji.
“Moramo zaštititi sport od globalne makroekonomske situacije, što znači da ne možemo biti taoci automobilskih kompanija koje odluče žele li biti dio našeg sporta ili ne,” rekao je Tombazis.
Ta rečenica vjerovatno najbolje objašnjava šta se trenutno događa iza zatvorenih vrata.
FIA i Formula 1 sada žele pravila koja će prvenstveno odgovarati sportu, a ne korporativnim strategijama proizvođača. Upravo zbog toga sve više jača ideja o mnogo jednostavnijim motorima nakon 2030. godine.
U padoku se sve češće spominju turbo V8 motori s jednostavnijim hibridnim sistemima, znatno manjim troškovima razvoja i mnogo manjom kompleksnošću u odnosu na današnje pogonske jedinice. Takav pristup imao bi nekoliko velikih prednosti.
Prije svega, Formula 1 bi dobila motore koji su jednostavniji za upravljanje i bolje prilagođeni samom utrkivanju. Istovremeno bi se smanjili ogromni troškovi razvoja koji su danas postali jedan od najvećih problema za manje projekte.
Međutim, možda najvažniji cilj krije se u nečemu drugom.
Jednostavniji motori otvorili bi vrata nezavisnim proizvođačima po uzoru na nekadašnji Cosworth, koji je decenijama imao ogromnu ulogu u Formuli 1. Privatni proizvođači mogli bi razvijati konkurentne motore i nuditi ih kupcima bez potrebe za ogromnim fabričkim strukturama iza sebe.
To bi Formuli 1 dalo sigurnosnu mrežu u slučaju da neki veliki proizvođač iznenada odluči napustiti sport. Osim tehničke strane, promjena bi mogla imati i ogroman politički utjecaj. Danas su brojni kupci motora praktično vezani za proizvođače od kojih zavise, pa se njihove odluke unutar F1 Komisije često poklapaju s interesima fabričkih timova poput Mercedesa ili Ferrarija.
Pojava stvarne alternative kroz nezavisne projekte mogla bi značajno promijeniti taj odnos snaga i smanjiti politički utjecaj najvećih proizvođača.
Zbog toga će odluka o motorima za 2030. ili 2031. godinu biti mnogo važnija nego što na prvi pogled djeluje. Ako Formula 1 ostane pri veoma kompleksnim i snažno elektrificiranim motorima, to će značiti da su proizvođači uspjeli zadržati sadašnji model i svoj veliki utjecaj.
S druge strane, ako FIA i Formula 1 odaberu jednostavniju filozofiju s pristupačnijim motorima, sport bi mogao ući u potpuno novu eru — onu u kojoj proizvođači više neće imati posljednju riječ.
