Ferrari je u Bahreinu privukao pažnju najbržim vremenom Charlesa Leclerca, ali i nizom zanimljivih aerodinamičkih rješenja na SF-26. Ipak, iza reflektora i atraktivnih detalja krije se mnogo dublji razvojni rad na segmentima bolida koji se na prvi pogled ne primjećuju, a koji su ključni za povećanje performansi i poboljšanje ponašanja guma.
Koliko zaista vrijedi ova Ferrari? SF-26 je testiranja u Bahreinu završio s najbržim vremenom u obje sesije, spustivši zaostatak na 2.151 sekundu u odnosu na prošlogodišnji pole position ostvaren u eri efekta tla, kada su bolidi već bili na vrhuncu tog pravilnika.
Scuderia je koristila smjesu C4 kako bi Leclerc probio granicu od 1:32 (1:31.992), ali bi Monežanin bio najbrži i sa C3. Ipak, štoperica ne smije biti jedina referenca kako bi se izbjegla moguća razočarenja u Melbourneu, jer se vjeruje da su Mercedes i još neki rivali u Sakhiru vozili sa znatnom rezervom.
Umjesto površnih zaključaka, realnije je fokusirati se na konstantnost. SF-26, koji je u pojedinim zavojima znao djelovati nestabilno, sada pokazuje bolju upravljivost. To je Leclercu omogućilo da vozi s manje korekcija upravljačem, što je jasan znak da je rad na postavkama tokom tri dana testiranja išao u pravom smjeru, posebno kada je riječ o zaštiti i optimalnom radu guma.
Čini se da je Ferrari profitirao od povećanja aerodinamičkog opterećenja zahvaljujući nadogradnjama uvedenim ove sedmice – ali bez rasta otpora zraka. Dok Mercedes i Red Bull naglasak stavljaju na čisti downforce, Ferrari i McLaren očito su se orijentirali ka efikasnosti. Dvije različite filozofije, i sezona će pokazati koja donosi veću prednost.
Mnogo medijske pažnje izazvalo je zadnje krilo nazvano “padobran”, zanimljiv eksperiment kod kojeg se pokretni elementi na pravcu rotiraju i stvaraju zastoje u protoku, povećavajući otpor u početnoj fazi kočenja. To rješenje viđeno je samo kratko, na pet krugova koje je odradio Lewis Hamilton, i za sada djeluje više kao laboratorijska ideja nego kao neposredna takmičarska specifikacija.
Znatno konkretnije djeluje Flick Tail Module (FTM), zakrilce koje se pojavilo ispred jednog ispuha. Ovo rješenje funkcioniše u kombinaciji s produžetkom difuzora unutar malog prostora koji pravilnik dopušta sa strana zadnje deformabilne strukture. Aerodinamičari Diego Tondi i Franck Sanchez kreirali su vrlo sofisticiranu konfiguraciju koja povećava downforce bez dodatnog otpora.
Rješenje nije lako kopirati jer je integrisano unutar jasno definisanog pravilničkog “okvira” i moralo je biti osmišljeno još u fazi projektovanja. Njegova uloga je poboljšati izvlačenje zraka iz difuzora i povećati efikasnost glavnog profila zadnjeg krila.
Posebnu pažnju privukao je i usmjerivač protoka koji povezuje pet uvijenih vertikalnih elemenata smještenih na prednjoj ivici podnice. Timovi pomno analiziraju to područje jer omogućava generisanje dodatnog opterećenja bez kompromisa u maksimalnoj brzini ili rasipanja energije.
U toj zoni redizajniran je i nosač koji podupire bočnu strukturu, dok je tačka vezivanja potisne šipke pomjerena kako bi se smanjile neželjene vibracije i optimizirao minimalni aerodinamički efekat.
Tokom druge sedmice testiranja SF-26 je iznenadio i efikasnošću sistema hlađenja. Uz rast temperatura – do 27 stepeni zraka i 44 stepena asfalta – Ferrarijev bolid
bio je među najzatvorenijima u pogledu otvora za hlađenje.
Primijećena su dva mala proreza na bočnim stranama nosača halo sistema, dok je otvor na zadnjem dijelu poklopca motora bio vrlo kompaktan. To potvrđuje uspješan odabir motora 067/7 sa čeličnom glavom cilindara, koji omogućava lakšu razmjenu toplote i smanjenje radijacione mase.
Manje pažnje privukla je blago dublje oblikovana podnica, ali upravo tu leži kontinuirana evolucija koja ne prestaje. Tehnički direktor Loic Serra želi Ferrari koji se stalno mijenja i razvija – bolid koji nikada nije potpuno završen, već stalno traži dodatni korak naprijed u potrazi za efikasnošću i brzinom.
