Početak sezone 2026 za Aston Martin donio je jedno od najvećih razočarenja u cijelom poretku. Iako su mnogi prst odmah uperili prema Hondinoj pogonskoj jedinici, sve više informacija sa staze jasno pokazuje da problem ide mnogo dublje – i da odgovornost leži podjednako na obje strane.

Već nakon prve tri utrke postalo je očigledno da AMR26 bolid nema tempo za borbu čak ni u sredini poretka. Zaostatak od oko 3,5 sekundi u kvalifikacijskom tempu u odnosu na najbrže otvara ozbiljna pitanja o kompletnom konceptu bolida. Procjene iz paddocka govore da je deficit praktično podijeljen – oko 1,5 do 1,7 sekundi otpada na šasiju, dok je sličan gubitak vezan za pogonsku jedinicu. Drugim riječima, riječ je o gotovo savršenom odnosu 50/50.

Problemi s Hondinim motorom već su dobro poznati. Nedostatak snage i problemi s pouzdanošću obilježili su početak partnerstva, ali unutar Aston Martina sada otvoreno priznaju da to nije jedini uzrok ovako loših rezultata. Trkaći šef, Mike Krack, jasno je naglasio: “Nismo dobri u brzim zavojima. Nismo ni na minimalnoj težini.”

Ova izjava najbolje opisuje razmjere problema. AMR26 bolid ne samo da kasni na pravcima, već gubi i kroz zavoje, a dodatni udar dolazi pri izlascima iz njih. Podaci iz Suzuke pokazali su da minimalne brzine u zavojima zaostaju i do 20 km/h u odnosu na konkurenciju, što znači da vozači ulaze sporije – ali i dalje moraju voziti opreznije nego rivali.

Zanimljivo je da je tehnički šef, Adrian Newey, prije početka sezone imao potpuno drugačiju procjenu potencijala bolida. “Gledam naš paket i nemam osjećaj da smo nešto posebno promašili,” rekao je Newey, dodajući da šasija ima ogroman razvojni potencijal i da bi mogla biti dovoljno dobra za ulazak u treću kvalifikacijsku rundu.

Međutim, kako sezona odmiče, ta procjena sve manje odgovara stvarnosti. Da bi Neweyjeva tvrdnja bila tačna, Hondin motor bi morao zaostajati i do 2,5 sekunde po krugu u odnosu na konkurenciju – što se unutar paddocka ne smatra realnim. Sve više analitičara smatra da je šasija trenutno čak i veći problem od same pogonske jedinice.

Dodatnu kompleksnost donosi činjenica da su motor i šasija u novoj eri 2026. gotovo nerazdvojni. Integracija sistema postala je ključna, a upravo tu Aston Martin očigledno ima ozbiljne poteškoće. Predsjednik HRC-a, Koji Watanabe, objasnio je da vibracije koje su prihvatljive na testnom stolu postaju znatno izraženije kada se pogonska jedinica ugradi u bolid.

“To ne možemo riješiti samo na motoru – moramo raditi zajedno sa šasijom,” poručio je Watanabe, jasno sugerirajući da problem leži u međusobnoj integraciji.

Aston Martin dodatno komplikuje situaciju vlastitim tehničkim rješenjima. Novi mjenjač, prvi koji tim razvija interno još od 2008., prema nekim procjenama ima problem s težinom. Također, zahtjevi za kompaktnijim motorom utjecali su na način na koji su komponente integrisane u bolid, što je moglo doprinijeti trenutnim slabostima.

S druge strane, vozač Aston Martina Fernando Alonso već priprema javnost na dug period bez većih pomaka. Španjolac je naglasio da se bolid vjerovatno neće značajno mijenjati u narednih deset utrka, sugerirajući da se pravi zaokret može očekivati tek u drugom dijelu sezone ili čak kroz potpunu reviziju koncepta.

Uprkos svemu, unutar tima i dalje postoji uvjerenje da potencijal postoji. Alonso govori o “ogromnom potencijalu” i bolida i motora, dok razvojni plan predviđa smanjenje težine i prve konkretnije nadogradnje već oko Miamija. Ipak, kako je Krack upozorio, “čuda se ne mogu napraviti za pet sedmica”.

Ako se pokaže da AMR26 zaista krije neiskorišten potencijal, ključ će biti u kilometrima i razvoju. Međutim, jasno je jedno – Aston Martinov problem nije samo Honda. To je paket koji ne funkcioniše kao cjelina, i upravo će rješavanje te veze između šasije i motora odrediti ostatak njihove sezone 2026.