Williams je za svoj bolid za sezonu 2026. krenuo putem koji jasno pokazuje gdje vidi referencu u aktuelnoj eri – u rješenjima koja je Red Bull doveo do savršenstva s RB19. Nakon početnih kašnjenja i brojnih upitnika, prvi kilometri FW48 bolida na stazi u Silverstoneu konačno su omogućili jasniji uvid u tehnički smjer koji je odabrao tim iz Grovea.

Neočekivano odsustvo s privatnog filmskog dana u Barceloni odmah je pokrenulo nagađanja. Williams nije uspio pripremiti FW48 na vrijeme, a u paddoku su se pojavile informacije o problemima na obaveznim crash testovima, kao i o borbi s masom bolida. Iako su sumnje oko težine kasnije umanjene tokom zvaničnog predstavljanja livreje, sam događaj otvorio je nova pitanja umjesto da donese jasne odgovore.

Posebnu pažnju izazvali su digitalni renderi FW48, na kojima se činilo da prednji ovjes praktično ne postoji. To je dodatno potaknulo rasprave, ali fotografije s privatnog testiranja napokon su razjasnile stvarnu konfiguraciju bolida koji će u sezoni 2026. voziti Carlos Sainz i Alex Albon.

Najzanimljiviji tehnički element nalazi se na prednjem dijelu bolida. Williams je odlučio ići protiv dominantnog trenda te je umjesto dvostrukog push rod rješenja, kakvo koristi većina konkurenata u novoj tehničkoj eri, odabrao kombinaciju prednjeg pull roda i zadnjeg push roda. Takav pristup odmah priziva poređenje s Red Bullom, tačnije s RB19 bolidom iz 2023. godine.

Geometrija prednjeg ovjesa, posebno snažno nagnuti gornji trokut, gotovo je direktna asocijacija na rješenje koje je Red Bull koristio kako bi poboljšao stabilnost pri kočenju. Taj takozvani anti-dive efekat sprječava pretjerano „propadanje“ nosa bolida pri snažnim usporavanjima i bio je jedan od ključnih elemenata dominacije RB19. Bolid iz Milton Keynesa te je sezone ostvario 21 pobjedu u 22 utrke, što ga je učinilo statistički najuspješnijim bolidom u historiji sporta, a vozio ga je tada trostruki, a danas četverostruki svjetski prvak Max Verstappen.

Osim ovjesa, pažnju privlači i prednje krilo FW48. Njegov oblik karakterizira izražen „zakrivljeni luk“ koji omogućava kontrolirane defleksije u donjem dijelu profila. Cilj takvog rješenja je usmjeravanje protoka zraka prema šasiji i stražnjem dijelu bolida, što je u aktuelnoj generaciji pravila jedan od ključnih faktora ukupnih performansi.

Ostatak vanjske aerodinamičke filozofije djeluje znatno konzervativnije. Williams se očito odlučio za „školski“ pristup, bez agresivnih ili eksperimentalnih rješenja. To ne iznenađuje, jer je u ovoj fazi fokus tima prvenstveno na prikupljanju podataka, provjeri sistema i usklađivanju informacija sa staze s onima iz zračnog tunela i simulacija.

Pred Williamsom su još dva predsezonska testiranja u Bahreinu prije početka sezone u Australiji. Nakon što je već izgubio vrijedna tri dana vožnje u Španiji, prioritet je jasan: kilometraža, provjera pouzdanosti i precizna korelacija kompletnog paketa s Mercedesovom pogonskom jedinicom za 2026. godinu. Tek nakon toga može se očekivati agresivniji razvoj FW48 bolida i jasnija slika o stvarnom konkurentskom potencijalu Williamsa u novoj eri.