Za Lucu di Montezemola nema sumnje. Zapravo, za bivšeg predsjednika Ferrarija najveće žaljenje je što nije bio u stanju dovesti Ayrtona Sennu u Maranello. Montezemolo, s kojim je razgovarao Sky sport, prisjetio se razgovora koji je vodio s Brazilcem oko njegovog prelaska u Scuderiu. Ali, taj stravični prvi maj 1994. godine je značio kraj svim nadanjima.
„Vozač kojeg sam htio dovesti u Ferrari je bio Ayrton Senna,“ priznaje Montezemolo. „Došao je u moju kuću – u Bolognu. Srijeda, prije tragične nesreće u Imoli. Ne samo da mi je rekao da želi da se utrkuje s nama, nego je želio pronaći način da se riješi Williamsa. Dogovorili smo se da se zamjerimo jedan drugom poslije Imole. Tada se dogodilo ono što se dogodilo, ali je Senna stvarno želio doći kod nas i bio bih sretan da ga imam u momčadi, jer je on bio šlag na tortu. Taj ‘šlag na torti’ je predstavljao Michael (Schumacher), koji je onda ušao u historiju Ferarija – jer niko nije pobijedio (toliko) puta kao što je on to učinio sa nama.“
„Montezemolo je o svom dugogodišnjem iskustvu u Ferrariju rekao: „Najviše žalim zbog ljudi, zbog okoline. Pridružio sam se Ferariju 1973. godine kao pomoćnik Enza Ferrarija. Pobijedili smo s Nikijem Laudom 1975., izgubili sa pola boda 1976., a ponovo pobijedili 1977. godine. Proveo sam pola (svog) života u Ferrarijevoj kompaniji koju također osjećam svojom. Imao sam sreću da sa različitim vozačima osvojim 19 svjetskih prvenstava – između vozača i konstruktora i možete shvatiti koliko mi nedostaje to okruženje.“
Nakon toga se dotakao Leclerca i Vettela: „Leclerc, griješim – nisam u pravu, pod velikim je pritiskom i nadam se da nećemo uspjeti da sami sebe nadmašimo. On može živjeti s Vettelom. Vettel također osjeća veliki pritisak, ali ga treba podržati – jer je vrlo jak. Njihov zajednički život? To je osjetljiv tim za Binotta. Moramo mu objasniti da vozi za Ferrari, kao što sam to učinio sa Barrichellom.“
Govoreći o trenutnom Ferrariju, dodao je: „Ima gotovo sve za pobjedu, što znači da smo blizu svega.“
