Suspenzija jednog sudije, nakon koje je konačni ishod Velike nagrade Kanade 2025. bio na čekanju više od pet sati, ponovo je stavila suđenje u Formuli 1 pod svjetla reflektora.

Pravila mogu biti kristalno jasna, ali njihovo tumačenje i primjena uvijek unose dozu subjektivnosti.

Zato se kvalitet suđenja u Formuli 1 redovno vraća na vrh liste tema za raspravu — s pravom ili, češće, bez opravdanja.

Komentatori su povezali suspenziju Dereka Warwicka sa njegove funkcije sudije neposredno pred VN Kanade uz mučno čekanje od pet i pol sati nakon karirane zastave prije nego što je rezultat zvanično potvrđen. Ali to je miješanje uzročno-posljedične veze sa običnom korelacijom.

Enrique Bernoldi je putem video linka iz FIA-inog daljinskog operativnog centra u Ženevi preuzeo njegovu ulogu u panelu sudija i proces je, iako ne idealan, ipak funkcionisao dovoljno dobro. Glavni razlog za kašnjenje, osim što Red Bull nije odmah podnio žalbu na Georgea Russella, bio je što su sudije morale analizirati ne samo sudar dvojice McLarenovih vozača, koji je izazvao kasni izlazak sigurnosnog vozila, već i nekoliko prekršaja tokom režima potpune žute zastave, na koje je direkcija utrke već ranije ukazala.

Dva odvojena problema od kojih je jedan lakše riješiti

Warwick je stub motorsportske zajednice, pobjednik Le Mansa i bivši vozač Formule 1, kao i bivši predsjednik britanskog kluba trkaćih vozača. Suspendovan je iz panela sudija u Kanadi u zadnji čas jer je dao intervju za jednu stranicu povezanu sa klađenjem, gdje je komentarisao aktuelna dešavanja u Formuli 1, uključujući i incident između Russella i Maxa Verstappena na Velikoj nagradi Španije.

U januaru je bivši F1 vozač Johnny Herbert potpuno uklonjen sa spiska sudija. FIA je tada saopštila da su mu “dužnosti FIA sudije i uloga medijskog komentatora nespojive”.

Na svakoj Velikoj nagradi su četiri sudije, a od 2010. godine jedan od njih je bivši F1 vozač. Tadašnji predsjednik FIA-e Jean Todt je uveo ovu praksu kako bi odgovori sudija imali veću konzistentnost i bolje razumijevanje trkačkih situacija.

Ipak, sudije — čak i bivši vozači — i dalje su volonteri koji daju svoje vrijeme i stručnost iz dobre volje. To nije plaćena funkcija. Troškovi su im pokriveni, ali daleko od luksuza kakav je postojao za vrijeme Maxa Mosleya kada su visoki FIA dužnosnici naručivali najskuplja vina.

Ali sama priroda njihove funkcije čini da to vizuelno ne izgleda dobro — posebno s obzirom na osjetljivu političku situaciju pred VN Kanade, gdje je Red Bull bio posebno zabrinut da drugi vozači ne iskoriste Verstappenovu situaciju sa kaznenim bodovima.

Jedno od rješenja, koje su predložili i sami vozači Formule 1, jeste uvođenje profesionalnih sudija koji bi za svoj posao bili plaćeni. Naravno, to ne bi spriječilo najluđe optužbe za korupciju i pristrasnost koje kruže internetom — ali bi zadovoljilo vozače i timove, što je i najvažnije.

Problem je ko bi finansirao takve plate. Predsjednik FIA-e Mohammed Ben Sulayem više puta je naglasio da nove službene osobe ne možete “naručiti” kao što naručujete televizor na Amazonu. Pored inicijativa za borbu protiv online zlostavljanja sudija, pokrenuo je i FIA-in program razvoja karijere za sudije i trkačke direktore.

Međutim, kada je prošle godine otvorena tema plaćenih sudija u Formuli 1, Ben Sulayem je odgovorio da FIA to ne može finansirati i da vozači mogu sami pokriti troškove ako to žele. Također, FIA standardno odbija komentarisati konkretne odluke sa utrka pozivajući se na “nezavisnost sudija”.

Plaćene sudije bi riješile dio problema koji su isplivali posljednjih mjeseci, ali bez kompromisa svih uključenih teško je očekivati napredak.

Što se tiče izbjegavanja situacija u kojima konačan poredak ostaje nepoznat satima nakon utrke, postoje rješenja koja se lakše mogu implementirati. Jedno od njih je veća fleksibilnost u redoslijedu rješavanja incidenata.

I sportski i komercijalno ima smisla prioritet dati incidentima koji direktno utiču na konačan poredak. Preokretanje ili odgađanje rezultata satima nakon utrke ne ostavlja dobar utisak o Formuli 1.

U ovakvim slučajevima vozači i predstavnici timova, koji su već pozvani na saslušanje pred sudijama u zakazano vrijeme, možda će morati čekati, ali bi to trebali prihvatiti zarad opšteg interesa.

Također bi se moglo razmotriti i povećanje depozita za podnošenje protesta, koji trenutno iznosi 2.000 eura – što je sitnica za F1 timove, čak i u eri budžetskih ograničenja.

Red Bullov protest bio je, u najboljem slučaju, prilično špekulativan i rezultat kognitivnih pristrasnosti koje često vode ka pogrešnim zaključcima. Tim je posmatrao incident iza sigurnosnog automobila kroz prizmu uvjerenja da je Russell pokušavao isprovocirati Verstappena na nepromišljen potez koji bi rezultirao kaznom.

To je dobar primjer zašto treba biti oprezan prilikom tumačenja snimaka iz bolida, jer oni često potvrđuju unaprijed formirana mišljenja. U ovom slučaju, Mercedes je lako dokazao putem podataka da je Russell poštovao delta vrijeme iza sigurnosnog automobila i da nije ni ubrzavao ni kočio više nego što je uobičajeno u takvim situacijama.

Sigurnosni automobil je zapravo bilo to koje je ubrzavalo i usporavalo na neuobičajen način — sve to se vidi na snimku, ali i dalje može biti predmet subjektivnog tumačenja.

Zanimljivo je da je, uprkos cijeloj ovoj zbrci, Tim Malyon, FIA-in sportski direktor, jasno rekao da se navodno “kočenje ispred” i odstupanje više od 10 dužina bolida od sigurnosnog automobila uopće ne bi ni razmatralo pred sudijama jer su nadležni imali podatke u realnom vremenu koji su odmah potvrdili Mercedesovu stranu priče.

Zato evo još jednog prijedloga za poboljšanje procesa: prestati nepotrebno opterećivati sudije.