Lance Stroll kaže da se nosi sa kritikama na društvenim mrežama tako što se fokusira na mišljenja ljudi kojima vjeruje.
Vozač Aston Martina objasnio je kako se distancira od negativnih komentara i osuda koje često dobija na internetu.
Stroll, koji trenutno zauzima 13. mjesto u poretku vozača 2025. godine, debitovao je u Formuli 1 2017. sa Williamsom, vozeći uz Felipea Massu. U ekipi iz Grovea ostao je i 2018. godine, prije nego što je 2019. prešao u Racing Point, tim koji je tada kupio konzorcij investitora predvođen njegovim ocem, Lawrenceom Strollom. Tokom karijere ostvario je tri podijuma, jedan pole position i 324 boda, ali je istovremeno često bio meta kritika – dijelom i zbog činjenice da njegov otac posjeduje ekipu za koju vozi.
„Volim to posmatrati samo kao nebitne komentare. Ako počnem obraćati pažnju, to me zasigurno pogađa, ali imam sreću što sam okružen dobrim ljudima koje volim i kojima vjerujem, i zato cijenim njihova mišljenja,“, rekao je Stroll u emisiji Unearth Your Greatness na YouTube kanalu Aston Martina.
„Trudim se da živim u svom svijetu, ne u onom vanjskom. Kritika će uvijek biti. Ljudi su vrlo kratkovidni — imaš par dobrih utrka, i odjednom si sjajan. Imaš par loših, i odjednom si loš. To se nikada neće promijeniti. Zato je važno biti okružen pravim ljudima i cijeniti mišljenje onih do kojih ti je stalo. Ne prihvataj kritiku od nekoga od koga ne bi prihvatio savjet.“
Dvadesetšestogodišnjak se osvrnuo i na izazove na stazi:
„Možemo pričati o podijumima i pole positionu, ali hajde da pričamo o porazima. Mislim da najviše naučiš o sebi upravo kroz te teške trenutke. Tada zaista rasteš kao osoba, sportista i vozač.“
„Naravno da želim da svaki dan bude savršen, ali to jednostavno nije stvarnost sporta. U sportu, kao i u svemu u životu, postoje usponi i padovi, i to moraš prihvatiti prije nego što uopće kreneš u sezonu. Svake godine kažem sebi: bit će dobrih dana i bit će loših, i moram to odmah prihvatiti.“
„Svi volimo šampanjac i slavlje, ali u teškim trenucima, u borbama, zapravo najviše naučimo o sebi — i tada najviše rastemo.“