Max Verstappen je tokom posljednjih utrka više puta govorio o takozvanoj “degradaciji bolida”, a iza tog izraza krije se jedan od ozbiljnijih problema koji trenutno pogađaju Red Bullov RB22. Nije riječ samo o klasičnom trošenju guma, već o mnogo širem gubitku performansi bolida kako utrka odmiče i količina goriva u rezervoaru postepeno opada.
Problem je posebno zanimljiv jer se ponaša potpuno suprotno onome što bi se normalno očekivalo od Formula 1 bolida. Kako gorivo nestaje, masa bolida se smanjuje, što bi u teoriji trebalo donijeti bolja vremena krugova i istovremeno smanjiti opterećenje na gumama.
Međutim, kod RB22 se događa upravo suprotno. Red Bullov bolid je bolje izbalansiran kada vozi s većom količinom goriva. Kako rezervoar postaje prazniji, balans bolida se mijenja, a prednost koju bi manja masa trebala donijeti gotovo potpuno nestaje. Još veći problem predstavlja činjenica da takva promjena ponašanja dodatno opterećuje gume i ubrzava njihovu degradaciju.
Upravo se na to odnosi Verstappen kada govori o “degradaciji bolida”. U ovom slučaju nije dovoljno posmatrati samo stanje guma, jer se tokom stinta mijenja kompletno ponašanje RB22. Kako bolid postaje lakši, njegove aerodinamičke i mehaničke karakteristike sve teže ostaju u optimalnom području.
Veliku ulogu pritom imaju šasija i ovjes. RB22 pokazuje koliko dinamičko ponašanje bolida može utjecati na trošenje guma, ali i na način na koji vozač može koristiti potencijal pogonske jedinice. Ako bolid nije pravilno izbalansiran, dodatna snaga motora ne može se uvijek efikasno prenijeti na stazu jer može izazvati dodatno proklizavanje ili nestabilnost na izlasku iz zavoja.
Takva situacija zatim prerasta u mnogo širi problem za Red Bull
Bolid koji tokom utrke postepeno izlazi iz optimalnog balansa ne ograničava samo tempo, nego direktno utiče i na strateške mogućnosti ekipe. Red Bull u tom slučaju mora mnogo pažljivije birati smjese guma, dužinu stintova i broj zaustavljanja u boksu, jer neke opcije koje bi na papiru trebale funkcionisati više nisu jednako efikasne.
Posebno je problematična mogućnost agresivnog završnog napada na soft gumama. Lakši bolid i svjež set soft guma trebali bi u završnici utrke donijeti veliku prednost, ali ako se balans RB22 dodatno pogoršava kako gorivo nestaje, ta prednost može biti znatno manja nego što se očekuje.
Upravo zato se problem Red Bulla ne može svesti samo na degradaciju guma. Riječ je o konstrukcijskoj slabosti koja povezuje aerodinamički i mehanički balans bolida, ponašanje guma, iskorištavanje pogonske jedinice i strateške mogućnosti tokom utrke.
Najveći paradoks za Red Bull je upravo u tome što bi RB22 trebao postajati brži kako postaje lakši, ali se u određenim fazama utrke događa suprotno. Manja količina goriva dodatno naglašava slabosti bolida, narušava njegov balans i istovremeno povećava probleme s gumama – zbog čega Verstappen tokom stinta ne dobija prednost koju bi lakši bolid normalno trebao donijeti.
Max Verstappen je tokom posljednjih utrka više puta govorio o takozvanoj “degradaciji bolida”, a iza tog izraza krije se jedan od ozbiljnijih problema koji trenutno pogađaju Red Bullov RB22. Nije riječ samo o klasičnom trošenju guma, već o mnogo širem gubitku performansi bolida kako utrka odmiče i količina goriva u rezervoaru postepeno opada.
Problem je posebno zanimljiv jer se ponaša potpuno suprotno onome što bi se normalno očekivalo od Formula 1 bolida. Kako gorivo nestaje, masa bolida se smanjuje, što bi u teoriji trebalo donijeti bolja vremena krugova i istovremeno smanjiti opterećenje na gumama.
Međutim, kod RB22 se događa upravo suprotno. Red Bullov bolid je bolje izbalansiran kada vozi s većom količinom goriva. Kako rezervoar postaje prazniji, balans bolida se mijenja, a prednost koju bi manja masa trebala donijeti gotovo potpuno nestaje. Još veći problem predstavlja činjenica da takva promjena ponašanja dodatno opterećuje gume i ubrzava njihovu degradaciju.
Upravo se na to odnosi Verstappen kada govori o “degradaciji bolida”. U ovom slučaju nije dovoljno posmatrati samo stanje guma, jer se tokom stinta mijenja kompletno ponašanje RB22. Kako bolid postaje lakši, njegove aerodinamičke i mehaničke karakteristike sve teže ostaju u optimalnom području.
Veliku ulogu pritom imaju šasija i ovjes. RB22 pokazuje koliko dinamičko ponašanje bolida može utjecati na trošenje guma, ali i na način na koji vozač može koristiti potencijal pogonske jedinice. Ako bolid nije pravilno izbalansiran, dodatna snaga motora ne može se uvijek efikasno prenijeti na stazu jer može izazvati dodatno proklizavanje ili nestabilnost na izlasku iz zavoja.
Takva situacija zatim prerasta u mnogo širi problem za Red Bull
Bolid koji tokom utrke postepeno izlazi iz optimalnog balansa ne ograničava samo tempo, nego direktno utiče i na strateške mogućnosti ekipe. Red Bull u tom slučaju mora mnogo pažljivije birati smjese guma, dužinu stintova i broj zaustavljanja u boksu, jer neke opcije koje bi na papiru trebale funkcionisati više nisu jednako efikasne.
Posebno je problematična mogućnost agresivnog završnog napada na soft gumama. Lakši bolid i svjež set soft guma trebali bi u završnici utrke donijeti veliku prednost, ali ako se balans RB22 dodatno pogoršava kako gorivo nestaje, ta prednost može biti znatno manja nego što se očekuje.
Upravo zato se problem Red Bulla ne može svesti samo na degradaciju guma. Riječ je o konstrukcijskoj slabosti koja povezuje aerodinamički i mehanički balans bolida, ponašanje guma, iskorištavanje pogonske jedinice i strateške mogućnosti tokom utrke.
Najveći paradoks za Red Bull je upravo u tome što bi RB22 trebao postajati brži kako postaje lakši, ali se u određenim fazama utrke događa suprotno. Manja količina goriva dodatno naglašava slabosti bolida, narušava njegov balans i istovremeno povećava probleme s gumama – zbog čega Verstappen tokom stinta ne dobija prednost koju bi lakši bolid normalno trebao donijeti.
