Prve dvije utrke sezone donijele su zanimljiv, ali na prvi pogled neupadljiv trend koji sada postaje sve jasniji. Dok se očekivalo da će Red Bull diktirati tempo s vlastitom pogonskom jedinicom razvijenom u saradnji s Fordom, upravo sestrinski tim iz Faenze pokazuje kako se iz tog paketa može izvući možda i više nego što se pretpostavljalo.
Racing Bulls sa svojim VCARB 03 bolidom profilirao se kao jedan od najtežih za preticanje na cijelom gridu. Ključ tog efekta leži u izuzetno visokim maksimalnim brzinama, koje nisu rezultat samo aerodinamike, već načina na koji tim upravlja hibridnim sistemom i raspodjelom energije duž pravaca.
Već u Melbourneu bilo je jasno da bolidi Racing Bullsa predstavljaju ozbiljan problem u duelima. Vozač Haasa Oliver Bearman proveo je veliki dio utrke iza Arvida Lindblada bez realne prilike za napad. Razlog nije bio samo u vožnji, već u činjenici da bi svaki pokušaj preticanja zahtijevao ogromnu potrošnju energije iz baterije, ostavljajući napadača ranjivim već u sljedećem dijelu staze.
Ovakav obrazac potvrđen je i u Shanghaiu. Međutim, na stazi koja omogućava efikasnije punjenje baterije i bolje upravljanje energijom, konkurenti su uspjeli ublažiti taj nedostatak. Ipak, na stazama gdje je naglasak na punom gasu i gdje je oporavak energije ograničen, prednost Racing Bullsa dolazi do punog izražaja.
Suština leži u filozofiji rada Red Bull-Ford pogonske jedinice. Još tokom testiranja u Bahreinu primijećene su visoke maksimalne brzine, što ukazuje na drugačiji pristup korištenju hibridnog sistema. Za razliku od konkurenata koji gube snagu u završnim dijelovima pravaca zbog smanjenja električne podrške, ovaj sistem omogućava održavanje brzine i u završnoj fazi, što je ključno za odbranu pozicije.
U kvalifikacijama se to pokazalo kao velika prednost, posebno na stazama osjetljivim na upravljanje energijom. Racing Bulls je u takvim uslovima uspio iskočiti kao najjači tim sredine poretka. Međutim, u utrci se slika donekle mijenja – tokom dužih stintova tim iz Faenze pokazuje određena ograničenja, posebno u odnosu na Haas, koji ima vrlo konkurentnu šasiju, ali i specifične limite vezane za način rada Ferrarijeve pogonske jedinice.
S druge strane, Red Bull nije uspio kapitalizirati potencijal vlastitog motora na isti način. Iako je u Melbourneu jedan bolid bio u drugom startnom redu ispred McLarena i Ferrarija, kontekst je bio važan – Ferrari je imao problema s raspodjelom energije u trećoj kvalifikacijskoj rundi, što je umjetno povećalo razliku.
U Shanghaiu su slabosti Red Bulla izašle na vidjelo. Problemi u prvom krugu, ali i generalni nedostatak tempa tokom cijelog vikenda, ukazali su na dublje probleme. Ne radi se samo o pogonskoj jedinici, već i o nedostacima u aerodinamici i povećanoj masi bolida, za koju izvori navode da je veća za 15 do 20 kilograma od optimalne.
Zanimljivo je da Racing Bulls, uprkos određenoj dozi nesreće u utrci, i dalje uspijeva ostvariti solidne rezultate. Liam Lawson je završio na sedmom mjestu, ispred Isacka Hadjara, čiji je nastup bio kompromitovan ranijim okretanjem, ali spašen izlaskom sigurnosnog automobila.
Ova situacija ne znači nužno da je VCARB 03 bolji bolid od Red Bullovog RB22, ali jasno pokazuje da Racing Bulls trenutno efikasnije koristi određene karakteristike pogonske jedinice. Razlike između timova dolaze više iz šasije, aerodinamike i ukupne optimizacije nego iz same snage motora.
U poređenju s Ferrarijem i Haasom, pogonska jedinica više ne djeluje kao ključni faktor razlike. Naprotiv, čini se da je prostor za napredak veći u drugim segmentima, dok motor predstavlja solidnu, ali ne i dominantnu osnovu za performanse u novoj eri.
