Vozač Haas F1 tima, Oliver Bearman, do Formule 1 stigao je zahvaljujući sirovoj brzini, ranoj zrelosti i hitnoj potrebi da iskoristi svaku priliku – kao što je to učinio sa Ferrarijem – za kojeg kaže da vjeruje u njega.

Postoji jedna priča koja mnogo govori o ovom 20-godišnjaku. U aprilu 2023, odmah nakon proboja na F2 vikendu u Bakuu – gdje je pobijedio i u sprint i u glavnoj utrci – Bearman je napunio 18 godina. Jedan od njegovih sponzora pozvao ga je na sastanak.

“Napravili su malu predstavu,” rekao je Ollie u intervjuu za motorsport. „Zatim su pokazali prema Ferrari Romi parkiranoj u blizini. Pogledao sam je, a kad sam se okrenuo nazad, dali su mi ključeve: Sretan rođendan.”

Bearman, zatečen, odmah je nazvao oca Davida da podijeli vijesti. „Nećeš vjerovati šta se desilo!” rekao je. Odgovor je stigao: „To je nevjerovatno, ali znaš da ćemo morati platiti osiguranje – a to neće biti jeftino.”

U porodici Bearman, stvarni problemi nikad nisu bili daleko. Ollie je prvi polovni karting dobio za pred kraj 2011. – početak njegove trkaće priče, ali uvijek sa obje noge na zemlji. Takmičili su se u Velikoj Britaniji jer je utrkianje u Italiji bilo preskupo. Izostajanje iz škole nije dolazilo u obzir. U jednom trenutku, njegov otac David morao je donijeti odluku.

I sam amaterski vozač, David je vozio Porsche Boxster sa brojem 87: Ollie rođen 8. maja, Thomas 7. augusta. „Zato još uvijek vidite broj 87’ na bolidu Haasa,” objašnjava on. Ali kad je postalo jasno da Ollie ima pravi talent, odluka je bila jednostavna: „Prekinuo sam sa uttrkivanjem. Svaki peni koji sam imao uložio sam u karting.”

„Moj otac je vozio, i moj djed prije njega,” kaže Ollie. „Bilo je to samo klupsko utrkivanje, iz zabave. Nisu imali budžet – a vjerovatno ni talenat. Sjećam se da sam gledao oca kako se utrkiva u Porscheu kad sam imao pet ili šest godina, i apsolutno sam to obožavao. Zvuk, mirisi, cijela atmosfera. Tada sam se zaljubio u utrkaivnje.”

Porodica je pravila velike žrtve da bi održala san živim, znajući da druga šansa vjerovatno neće doći.

„Sjećam se kad sam prešao iz kartinga u F4,” prisjeća se Bearman. „Tata je bio jasan — nismo mogli priuštiti dvije, tri ili četiri sezone. Bilo je jednostavno preskupo. Čak smo morali smanjiti broj testiranja.”

Ta potreba da odmah isporuči – bez prethodnog iskustva – postala je njegova prednost. Bearman je bio brz od samog starta u F4, F3, pa ponovo u F2. Ali čak i uz takvu reputaciju, niko nije mogao predvidjeti koliko će kratko obavještenje dobiti prije svog debija u Formuli 1 u Saudijskoj Arabiji prošle godine.

„Doslovno sam imao samo nekoliko sati upozorenja,” kaže Bearman. „Ali to je bila najveća prilika u mom životu. U F2 mi u tom trenutku nije išlo najbolje, a onda sam odjednom dobio šansu da pokažem šta mogu u Ferrarijevom F1 bolidu.”

„Imao sam sreće što sam dobio tu utrku. Dotad sam vozio F1 bolid samo dva dana, pa sam bio oprezan – nisam želio ništa pokvariti. To me možda malo sputalo, ali mislim da sam ipak pokazao oko 50% svog potencijala. I to je bilo dovoljno da stignem ovdje. Iskreno, ne znam gdje bih sad bio da se Džeda nije desila.”

Četiri mjeseca kasnije, dobio je potvrdu o kojoj je sanjao

„Bilo je to nakon vikenda u Austriji, tik pred Silverstone – mislim da je bio ponedjeljak ili utorak. Letio sam nazad za Britaniju i stigla je vijest: bit ću Haasov vozač za sezonu 2025. Cijela sezona. To je bio stvarno poseban trenutak.”

„Sada, kad pogledam unazad, prošla godina me malo razmazila,” priznaje. „Vozio sam za Ferrari, osvojio bodove. Zatim sam to isto napravio u Haasu u Bakuu. Čak sam u Brazilu ušao u Q3 i borio se u top 10. Nekako sam uzimao zdravo za gotovo da ću svaki put biti u bodovima.”

„Ali ova godina me ošamarila. Granice su tako male – nismo u poziciji da se borimo za bodove svaki vikend. Morao sam resetirati očekivanja da ne bih postao frustriran.”

„Bilo je utrka gdje sam osjećao da sam dobro vozio, vikenda na koje sam bio ponosan, ali teško je biti zadovoljan kad vidiš svoje ime na 12. ili 15. mjestu.”

„Trudim se da me rezultati ne obeshrabre i da budem iskren prema sebi. Ako sam odradio dobar posao, koristim tu energiju za slijedeću utrku.”

„Prošlogodišnji bodovi su dolazili prilično lako, i to je formiralo određena očekivanja. Ove godine nam ide teže nego što smo mislili. Konstantno osvajanje bodova je teško, ali jako sam motiviran. Održavanje ispravnog načina razmišljanja i ostati pozitivan – to je jako važno.”

Taj osjećaj hitnosti da se pokaže oduvijek je bio dio Bearmanove prirode. Ali sada, pod Ferrarijevim okriljem, može se fokusirati na učinak na stazi – a ne na puko preživljavanje. Još uvijek se sjeća nervoze prilikom prvog kontakta sa Scuderijom.

„Nakon što sam osvojio titulu u italijanskoj F4, Ferrarijeva vozačka akademija pozvala me na testiranje u Fioranu,” prisjeća se. „Sjećam se kako ulazim u kancelariju Laurenta Mekiesa – tadašnjeg sportskog direktora tima. Imao sam 15 godina, sjedio sam preko puta nekoga koga sam viđao na TV-u. Znao sam da ih moram uvjeriti da vrijedim investicije. Mislim da su mi se ruke tresle.”

„Savršeno se sjećam trenutka kad sam izašao iz garaže u Fioranu. Gledao sam Alonsa, Schumachera, Vettela, Leclerca – svi su vozili tu stazu. Ja sam bio samo u F4 bolidu, ali to je bilo nešto posebno.

„A dvije godine kasnije, imao sam svoj prvi F1 test. To je dan koji nikad neću zaboraviti. Nositi to crveno odijelo… ne može se opisati kakav je to osjećaj. Osjećao sam se ponosno – i nevjerovatno motivirano da ga ponovo obučem.”

„Siguran sam da Ferrari vjeruje u mene – podržavali su me sve do sada i dali mi šansu koju imam danas. To je ono što me svako jutro diže iz kreveta. Želim se utrkivati u crvenom. Želim pobjeđivati u crvenom. To mi je glavna motivacija.”