Nico Hulkenberg iznenadio je sve plasmanom na četvrto mjesto u kvalifikacijama za sprint utrku Velike nagrade Sjedinjenih Američkih Država, potvrdivši da je Sauber agresivno pristupio postavkama visine bolida. Njegov C45, koji najbolje funkcioniše pri vrlo niskom razmaku od tla, očigledno je “pogodio savršenu tačku” za kratku utrku od 19 krugova.
Savršena postavka i “slatka tačka”
Njemački vozač bio je u vrhu od početka vikenda — drugi na prvom slobodnom treningu i stalno među pet najbržih tokom sprint kvalifikacija. Na kraju je bio svega pola sekunde sporiji od Maxa Verstappena, što mu je donijelo start iz drugog reda uz Oscara Piastrija.
„Zadovoljan sam, sretan kao što možete zamisliti,“ rekao je Hülkenberg. „Već na 1. treningu izgledalo je dobro, možda i previše dobro da bi bilo istinito. Nismo znali da li je to stvarna slika ili su drugi radili nešto drugačije, ali nastavili smo u istom tempu.“
Nijemac je dodao je da se bolid ponašao izuzetno stabilno: „Osjećaj ne mora uvijek odgovarati stvarnim vremenima krugova, ali štoperica ne laže – cijeli dan je izgledalo jako dobro. Bolid je bio brz, u dobroj ravnoteži, pogodili smo slatku tačku. Osim toga, volim ovu stazu, zabavno je voziti ovdje.“
Ipak, Hulkenberg je svjestan da će današnja sprint utrka biti teža: „Bit će teško, iako nije puna utrka. Oko mene su jako brzi bolidi, često i sa boljim brojevima kad je riječ o trošenju guma. Ali borit ćemo se, pokušati ostati u bodovima – nadam se nečemu nagrađujućem.“
Tehnički rizik: niža podnica za više brzine
Njegov uspjeh povezan je sa pristupom Sauberovog sportskog direktora Inakija Ruede, koji je još ranije objasnio da C45 najbolje radi „kad je spušten do poda“. Na nižim visinama bolid generiše više downforcea zahvaljujući aerodinamičkom efektu podnice, dok pri višim visinama gubi efikasnost u odnosu na konkurenciju.
Rueda je objasnio da je COTA staza, iako poznata po neravninama, nakon djelimičnog presvlačenja sada dovoljno glatka da se bolid može niže voziti. „Na glatkim stazama možemo spustiti bolid, što nam donosi ogromne aerodinamičke prednosti. U Budimpešti je to odlično funkcionisalo jer je kombinacija sporih zavoja i savršenog asfalta bila idealna. Ovdje se samo pitamo koliko je staza glatka i koliko nisko možemo ići.“
Dodao je i da im sprint format omogućava veći rizik: „To što se parc ferme ponovo otvara nakon sprinta pomaže nam da budemo agresivniji. U kratkoj utrci bolid neće istrošiti zaštitne blokove ispod dopuštenog limita, pa možemo testirati ekstremno nisku postavku i nakon utrke provjeriti koliko bi bila održiva za glavnu utrku.“
