Ferrari u Miamiju nije tražio samo više downforcea, nego prije svega stabilniji i predvidljiviji SF-26 bolid u svim fazama zavoja. Dok su pažnju najviše privukli novo “Macarena” stražnje krilo i izmjene oko ispušnog sistema, jedan od najvažnijih dijelova paketa zapravo se nalazio u mnogo manje upadljivom dijelu bolida – ispred bočnih usisnika i uz samu ivicu podnice.
Ferrari je upravo tu pokušao riješiti jedan od najvećih problema trenutnog SF-26 bolida: osjetljivost aerodinamičkog balansa pri kočenju, promjeni smjera, prelasku preko rubnika i vožnji iza drugog bolida. Kod modernih bolida najveći dio downforcea dolazi iz podnice, ali problem je što je taj sistem izuzetno osjetljiv na poremećen protok zraka.
Ako turbulentan zrak uđe ispod bolida, podnica gubi stabilnost, vakuum slabi, a vozač dobija manje prijanjanja i mnogo manje predvidljiv osjećaj u zavojima. Upravo zbog toga Ferrari je u Miamiju redizajnirao deflektore ispred bočnih usisnika i dodatno preradio vanjski rub podnice.
Ti elementi nemaju zadatak stvarati direktan downforce poput krila. Njihova uloga je mnogo kompleksnija – oni usmjeravaju i stabilizuju protok zraka prije nego što on stigne do podnice. Ferrari je sada taj posao rasporedio na više različitih profila i vertikalnih elemenata, umjesto da se oslanja na jednu dominantnu strukturu.
Na taj način SF-26 pokušava održati što stabilniji niski pritisak ispod bolida, što direktno utiče na konstantnost performansi kroz cijeli krug. Drugim riječima, cilj nije bio samo povećati maksimalni downforce, nego omogućiti vozačima da imaju stabilniji osjećaj u ulasku u zavoj i bolju kontrolu pri izlasku na gas, prenosi AutoRacer.
To je posebno važno za Ferrari jer SF-26 i dalje ima ozbiljan deficit na pravcima u odnosu na Mercedesove pogonske jedinice. Dok Mercedes i McLaren mogu nadoknaditi vrijeme snagom motora, Ferrari mora tražiti performanse kroz stabilniji balans i veću efikasnost podnice.
Ferrari je zbog toga dodatno preradio i bočne otvore na podnici, uključujući takozvani “mouse hole”, jedan od najosjetljivijih dijelova vanjskog ruba podnice. Kompletan sistem sada radi kao aerodinamički lanac: deflektori pripremaju protok zraka, podnica pokušava održati stabilan vakuum, a difuzor završava proces izvlačenjem zraka iz zadnjeg dijela bolida.
Ako je protok zraka nestabilan u početnoj fazi, cijeli sistem gubi efikasnost. Međutim, ako zrak ostane uredan i stabilan uz podnicu, Ferrari može dobiti više downforcea uz manji otpor zraka.
Koliko su ti elementi važni pokazao je i slučaj Lewisa Hamiltona tokom utrke u Miamiju. Nakon kontakta s Francom Colapintom, Hamilton je izgubio lijeve deflektore ispred bočnog usisnika, što je Ferrariju odnijelo oko 20 poena downforcea. Međutim, stvarni gubitak performansi bio je mnogo veći od same brojke.
Problem nije bio samo u manjoj količini downforcea, nego u tome što je podnica nakon oštećenja radila mnogo nestabilnije. Bolid je postao nepredvidljiviji kroz zavoje, gume su se više trošile, a aerodinamički balans bio je narušen jer je oštećenje bilo samo na jednoj strani bolida.
Zbog toga se procjenjuje da je Hamilton izgubio gotovo pola sekunde po krugu, što pokazuje koliko su moderni bolidi osjetljivi na kvalitet protoka zraka oko podnice.
Ferrari zato u Miamiju nije tražio spektakularno povećanje maksimalnog downforcea, nego prije svega stabilniji i upotrebljiviji SF-26 bolid u realnim uslovima na stazi. Upravo u tom dijelu talijanski tim vidi prve ozbiljnije korake naprijed u razvoju svog paketa za nastavak sezone 2026.
