Ferrari ulazi u 2026. sezonu sa duboko preoblikovanom koncepcijom bolida, koja donosi povratak rješenja viđenog posljednji put prije petnaest godina. Novi projekt, označen internim kodom 678, oslanja se na arhitekturu koja podsjeća na legendarni F10 – a najznačajnija promjena odnosi se na povratak push-rod suspenzije i na zadnju osovinu.
Ovaj potez označava ozbiljan zaokret u Ferrarijevom tehničkom pristupu. Nakon godina oslanjanja na pull-rod sistem, koji je preferiran u eri efekta tla zbog svoje kompaktnosti i nižeg težišta, inžinjeri iz Maranella odlučili su vratiti rješenje koje bolje odgovara filozofiji novih propisa FIA-e od 2026. godine.
Novi koncept podnice i mjenjača zahtijevao drugačiji pristup
Kako prenosi AutoRacer, osnovni razlog za promjenu leži u potpuno redizajniranoj strukturi zadnjeg kraja bolida. Novi hibridni pogonski sklop i aktivna aerodinamika, koja će od 2026. omogućavati automatsko mijenjanje konfiguracije krila, diktirali su izmjenu odnosa između mjenjača, podnice i zadnjeg ivjesa.
U tom kontekstu, push-rod sistem nudi veću fleksibilnost u pozicioniranju elemenata amortizacije i omogućava čišći aerodinamički protok zraka iznad difuzora. Prema istom izvoru, Ferrari je već u kasnoj fazi 2025. testirao eksperimentalnu varijantu na simulatorima i u zračnom tunelu, s ciljem da što bolje integrira nove komponente ERS-a i smanji oscilacije zadnjeg kraja pri ubrzanju.
Povratak u prošlost sa jasnim ciljem za budućnost
Ferrari je posljednji put koristio zadnji push-rod ovjes na F10 modelu iz 2010. godine, koji je tada pokazivao stabilnost i predvidljivost u vožnji kroz brze zavoje – osobine koje Scuderia želi vratiti pod novim tehničkim pravilima.
Inžinjerski tim koji vodi Enrico Cardile (do kraja 2025. prije prelaska u Aston Martin) razvijao je novi koncept zajedno sa odjelom za pogonske jedinice, s fokusom na optimalan položaj težišta i bolju povezanost šasije i zadnje podnice. Time Ferrari nastoji riješiti problem nedovoljne stabilnosti pri promjeni smjera koji je mučio SF-24 i SF-25.
Veća masa, ali bolja kontrola downforcea
Prelazak na push-rod donosi blago povećanje mase u zadnjem dijelu, ali inženjeri smatraju da je to prihvatljiv kompromis. Novi sistem omogućava preciznije upravljanje količinom pritiska koji podnica generiše na visokim brzinama, što je ključno s obzirom na planirano smanjenje ukupnog aerodinamičkog prianjanja za 30 %.
Kako se navodi, Ferrari vjeruje da će sa ovom arhitekturom postići stabilniji balans između mehaničkog i aerodinamičkog gripa, što je i razlog zašto se rješenje već u tehničkim dokumentima unutar Maranella naziva „koncept F10-678“.
Kao rezultat toga, Ferrari tako ponovo poseže za provjerenim rješenjima iz prošlosti, ali sa modernim pristupom i u skladu s novim pravilima. Povratak push-rod ovjesa na zadnju osovinu nije samo nostalgični potez, već strateška odluka u pripremi za eru aktivne aerodinamike i ravnoteže između termalnog i električnog pogona.
Ako se očekivanja iz Maranella potvrde na stazi, projekt 678 mogao bi postati najradikalniji Ferrarijev korak naprijed još od vremena bolida F10 – onog koji je prije petnaest godina gotovo donio naslov Fernandu Alonsu.
