30. aprilla i 1. maja se obilježava 30. godišnjica smrti Rolanda Ratzenbergera i Ayrtona Senne koji su poginuli tijekom trkaćeg vikenda Imoli. Danas će se prisjetiti oba vozača, a bit će prisutan i šef Formule 1 Stefano Domenicali, koji se osvrnuo na tragični vikend 1994. godine. 

Uprkos gustom F1 programu, Stefano Domenicali je će prisustvovati memorijalu Ayrtonu Senni i Rolandu Ratzenbergeru u Imoli. Tek tada će šef F1 odletjeti u Ameriku kako bi bio prisutan na Velikoj nagradi Miamija. 

“Odmah mi je bilo jasno da ni u kojem slučaju neću propustiti ovaj memorijal,” rekao je Domenicali o posebnom danu na Imoli. 

“Po mom mišljenju, vrlo je važno da F1 bude prisutna na memorijalu i ja predstavljam F1 u ovom trenutku, pa zato moram biti tamo. Sennina smrt je odigrala veliku ulogu u historiji, za F1, FIA-u i mene lično, jer sam iz Imole. Stoga moram i hoću biti prisutan na memorijalu, u to nije bilo sumnje.” 

“Bio sam prisutan tijekom utrke u kojoj je Senna poginuo i ono što mi je najviše ostalo u sjećanju od tog dana: je tišina koja je zavladala. Odjednom je 100.000 ljudi utihnulo. Bilo je kao da sam u crkvi. Posvuda, ne samo u paddock, ali posvuda su ljudi utihnuli. Svi koji su bili tamo odmah su se osjećali kao da se dogodilo nešto vrlo čudno,”  

“Ne samo ta nedjelja, nego cijeli vikend je bio težak. Smrt Ratzenbergera, nesreća Rubensa Barrichella u petak, nesreća na početku; bio je to vikend koji je na kraju puno toga promijenio. Sada, 30 godina kasnije, taj vikend i dalje se čini kao da će vikend koji se dogodio jučer zauvijek biti povezan tim trenutkom, jednim od najtragičnijih trenutaka u modernoj eri Formule 1.” 

“Poslije smo razgovarali o sigurnosti, ali ovaj je trenutak također imao veliki uticaj na povjerenike staze. Svi ti ljudi koji su toliko vremena posvetili svojoj strasti, oni to rade za druge, a ne za novac. To radite jer volite ovaj sport i to je također nešto što ne bismo trebali zaboraviti od tog trenutka, jer bez ovih ljudi nismo nigdje,” pojašnjava on. 

Divljenje prema Senni 

Nakon Senninog incidenta, stvari su se promijenile i za sudije kroz godine kako bi i njihovi poslovi postali sigurniji. Tako će u Imoli mnoge sudije i volonteri biti prisutni tijekom Senninog memorijala. 

“Sennin uticaj u smislu sigurnosti bio je ogroman. Nakon njegove smrti, FIA je napravila velike promjene koje su sport učinile sigurnijim. Dakle, Sennino naslijeđe u tome je ogromno.” 

“Stoga je s jedne strane za Imolu neugodno što će ljude uvijek podsjećati na ovaj tragični trenutak, ali s druge strane iz historijske perspektive incident je ogroman. Uvijek će nas tjerati da se sjećamo šta se kasnije promijenilo. Dakle, Sennino će naslijeđe uvijek živjeti.” 

Tijekom memorijala, u Imoli će bit prisutni i političari iz Brazila i Italije. Nešto što pokazuje da je Brazilac imao ogroman uticaj na mnoge ljude čak i izvan staze. 

“Ne trebamo stvarati sveca, ali Senna je bio veliko ljudsko biće i kao vozač i kao osoba. Bio je ono što je bio i to je razlog zašto ga je toliko ljudi voljelo. Iza vizira, također ste uvijek vidjeli u Senninim očima vozača koji se borio koliko god je mogao.” 

“Učinio je sve što je mogao kako bi bio najbolji u Formuli 1 i mogao je puno vratiti svojim sunarodnjacima u Brazilu. Znam da je u onim sedmicama koji su prethodili sudbonosnoj utrci, Ferrari također napravio sve što je mogao da dovede Sennu 1994. godine,” dodao je Stefano Domenicali. 

“Također moram razmišljati o Senninom memorijalu na stazi. Ja sam od tamo i stvarno znam sve tamo, ali ono što ostavlja veliki dojam je Sennin memorijal. Tamo uvijek ima ljudi i uvijek postoje novi predmeti koje ljudi ostavljaju zastavice, naljepnice, pisma, uvijek se vidi da je Senna preminuo jučer i to je nešto što me uvijek jako impresionira. Nitko drugi nije ostavio ovo naslijeđe.” 

“Uvijek sam se divio Senni. Uostalom, bio je vrlo direktan, jednostavno je bio ono što jest i to mi se sviđalo. Pogotovo jer je to bio čak i u teškim trenucima. Čak i kada je imao veliku borbu sa timskim kolegom, sa šefom momčadi i s tadašnjim predsjednikom FIA-e, uvijek je ostao ono što je bio. Ni od čega nije bježao.” 

“Mislim, u tim vremenima, uz te osobnosti, sigurno se morao osjećati jakim iznutra. Inače ne bi mogao voditi tu borbu i zato taj trenutak također pokazuje da on nije bio samo talentiran, on je bio ličnost.” 

“Zato sam mu se divio. Jer vozači mogu izgledati vrlo sigurni iza svojih vizira, ali su u isto vrijeme ljudska bića, sa strahovima i problemima kao i svi drugi. Dakle, ličnost kakva je on bio, to je nešto čemu sam se divio,” zaključio je Domenicali.