Iako konačni rezultat Velike nagrade Mađarske pokazuje četvrto mjesto Charlesa Leclerca i peto mjesto Lewisa Hamiltona, detaljna analiza Ferrarijeve utrke otkriva da problem SF-26 nije bio nedostatak brzine, već nemogućnost da tu brzinu pretvori u napad na rivale.
Ferrari je tokom cijelog vikenda pokazivao vrlo dobar tempo. Hamilton je u kvalifikacijama zaostao svega 0.012 sekundi za pole positionom, dok je Leclerc bio odmah iza njega. Međutim, kazna od tri mjesta na startu za Hamiltona i Leclercova pozicija na prljavoj strani staze već su u subotu znatno umanjili Ferrarijeve šanse za pobjedu.
Ekipa iz Maranella odlučila se za agresivnu strategiju starta na soft gumama, nadajući se da će odmah osvojiti pozicije. No, to se nije dogodilo.
Analiza pokazuje da su oba vozača imala dovoljno brzine da prate vodeće, ali ne i da ih prestignu.
Hamilton je tokom prvog stinta gotovo cijelo vrijeme držao zaostatak manji od sekunde za Maxom Verstappenom, dok je Leclerc velik dio utrke vozio neposredno iza svog timskog kolege. Problem nije bio tempo, već činjenica da Ferrari nije mogao iskoristiti prednost vožnje u zavojima kako bi napao na pravcima.
Glavni razlog bio je aerodinamički kompromis koji je Ferrari odabrao za Hungaroring.
SF-26 koristio je zadnje krilo s dodatnim aerodinamičkim elementima koji su povećavali downforce i donosili veću stabilnost u zavojima. Međutim, cijena takvog rješenja bio je veći aerodinamički otpor.
To se posebno vidjelo u dvobojima s Verstappenom. Hamilton bi u zavojima smanjivao zaostatak, ali na glavnom pravcu nije uspijevao dovoljno prići Red Bullu kako bi ozbiljno zaprijetio preticanjem, čak ni uz korištenje maksimalne električne snage i sistema za preticanje.
Analiza također navodi da Ferrari, uprkos napretku koji je donijela posljednja nadogradnja ADUO 1 pogonske jedinice, i dalje zaostaje za Red Bullom kada je riječ o performansama motora. U kombinaciji s većim aerodinamičkim otporom, to je praktično poništilo prednost koju donosi vožnja u zavjetrini.
Dodatni problem predstavljala je vožnja u prljavom zraku iza drugih bolida.
Tokom većeg dijela utrke Hamilton i Leclerc nisu imali čist zrak ispred sebe, što je povećavalo proklizavanje zadnjih guma i podizalo njihovu površinsku temperaturu. Posebno je to bilo izraženo kod Leclerca, koji je nekoliko krugova proveo neposredno iza Hamiltona prije odlaska u boks.
Ipak, analiza odbacuje tvrdnje da je Ferrari imao ozbiljan problem s hard gumama.
Naprotiv, podaci pokazuju da SF-26 nije pretjerano trošio najtvrđu smjesu, već jednostavno nije uspijevao izvući njen puni potencijal. Kada je Hamilton napokon dobio više čistog zraka ispred sebe, odmah je ubrzao i vozio gotovo nivou Oscara Piastrija.
S druge strane, Lando Norris imao je upravo ono što Ferrari nije – slobodnu stazu. Nakon drugog odlaska u boks mogao je kontrolisati tempo, temperaturu guma i potrošnju, što mu je omogućilo da maksimalno iskoristi potencijal McLarena.
Zaključak analize je da Ferrari u Budimpešti nije izgubio zbog loše strategije ili prevelikog trošenja hard guma. Ključni problem bio je što SF-26, uprkos vrlo konkurentnom tempu u zavojima, nije imao dovoljno efikasnosti na pravcima da napadne rivale. Veći aerodinamički otpor, još uvijek prisutan zaostatak u snazi motora i dugi periodi provedeni u prljavom zraku zajedno su stvorili kombinaciju zbog koje Ferrari nije mogao pretvoriti svoju brzinu u borbu za pobjedu.
